Zabrana negiranja genocida šest godina čeka Dom naroda FBiH: Koga laže i kome oči maže SDA?

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici predložili smo 2016. godine a koji je usvojen u Zastupničkom domu FBiH i taj zakon još nije došao na red u Domu naroda. Smatram sramotnom činjenicu da četvrt stoljeća od genocida u Srebrenici mi nemamo ovaj zakon. Na njegovu opstrukciju opravdano je gledati kao negiranje genocida, pozivam da se postane svjesno ozbiljnosti ovog zakona - rekao je na jučerašnjoj sjednici Predstavničkog doma zastupnik Naše stranke Mirsad Čamdžić.

I zaista, postoji prijedlog Denisa Gratza koji šest godina stoji u nekoj proceduri, ni na nebu ni na zemlji. No, ovaj put nisu krivi ni Srbi, ni Rusi. Nikakvi stranci ne stoje na putu usvajanja zabrane negiranja genocida u Srebrenici u Domu naroda Parlamenta FBiH. 

Ni 26 godina poslije ne postoji niti jedna ozbiljna zakonodavna institucija u Bosni i Hercegovini koja je usvojila zakonsko rješenje o zabrani negiranja genocida. Uradile su to mnoge države u svijetu, ali ne i država u kojoj je počinjen najgori oblik zločina od Drugog svjetskog rata. 

Jasno je šta su prepreke za usvajanje takvog zakona u Parlamentu države Bosne i Hercegovine. Tamo su prepreka delegati i zastupnici iz RS-a koji ni nakon svega nisu svjesni da će vrijeme za osudu srebreničkog genocida doći prije ili kasnije. 

No, ko su krvici zašto u Federaciju nemamo takav zakon. Jedan je HDZ, čiji Tomislav Martinović predsjedava Domom naroda FBiH, tradicionalno nefunkcionalnim tijelom zakonodavne vlasti. Taj HDZ istovremeno ne bi tako lako pristao na ovaj zakon s obzirom na izuzetne veze s Miloradom Dodikom i njegovim HDZ-om. 

No, ni Srbi ni Hrvati nisu najveći krivci zašto se o ovom zakonu u pokušaju nije govorilo proteklih šest godina. Bošnjaci, narod koji je platio žrtvu genocida biraju političke lidere kojima su korupcija i kriminal, nepotizam i minder dogovori važniji od trajnog obračuna sa negatorima genocida. 

Jer, kako vrijeme prolazi tako snage koje relativiziraju i nipodaštavaju razmjere genocida i zločina  na području srebreničkog kraja, a Bošnjaci se uljuljkuju u čahuri žrtve iz koje provire samo onda kada to žrtveno lice trebaju prikazati svijetu. Bošnjaci su čini se postali narod koji rješenje za sve svoje probleme vidi u rukama svijeta i međunarodne zajednice. Istog onog svijeta koji je dopustio da se genocid dogodi. 

Tako su bošnjački delegati punih šest godina propustili angažovati se na aktivaciji i usvajanju Zakona o zabrani negiranja genocida i holokausta. U tih šest godina vidjeli smo sijaset izjava, komentara, reakcija i inicijativa kojima su se lideri bosanskih Srba pokušavali natjerati da priznaju i prestanu negirati genocid. Ali, čini se da je sve to bilo zamajavanje vlastitog naroda, jer ako nisu u stanju na federalnom nivou usvojiti jedan takav zakon, kako će biti u stanju “izgurati” takvu priču na međunarodnom nivou. 

Ovaj tekst nije tekst o genocidu ovo je tekst koji bi trebao otvoriti oči bošnjačkom puku i glasačkoj mašineriji koja se konstantno lijepi na priče o onima koji negiraju zločine. Bošnjački puk napokon mora shvatiti da Stranka demokratske akcije nikada nije niti će biti stranka proklamovanih principa sa članstvom od akcije za više interese. 

Jer, osnovno tkivo te stranke i čine ljudi od interesa, zato ona danas više liči na kakav kartel nego na ozbiljnu političku organizaciju. Istovremeno, u tome treba tražiti razlog zašto prijedlog zakona o zabrani negiranja genocida “trune” u ladicama već šest godina. 

Vodeći se jedinim ciljem, ostvarivanjem različitih interesa SDA već godinama prepušta Dom naroda pod HDZ-ovu kontrolu. Istovremeno, već decenijama se SDA ne bavi državom i narodom. 

Zato je krajnje vrijeme da Bošnjaci i ostali građani Bosne i Hercegovine shvate da sa SDA ni prošlost ni budućnost ne može izgledati svijetlo. 

A SDA je vrijeme da shvati da je svojom politikom previše unazadila Bošnjake, građane i ostale.