Odbijene apelacije osuđenih za zločine u Vitezu

SARAJEVO, (Patria) - 

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovane apelacije Mineta Akeljića, Šabana Haskića, Senada Bilala i Hazima Patkovića, osuđenih na ukupno 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vitezu, smatrajući da ne postoji povreda prava na pravično suđenje.

Akeljić, Haskić, Bilal i Patković su 2019. godine u pojedinačnim slučajevima podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH.

Apelaciono vijeće Državnog suda je u ljeto 2019. godine potvrdilo prvostepenu presudu kojom su Akeljić, Haskić, Bilal i Patković osuđeni na 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima zatočenim 1993. u Kruščici kod Viteza, dok je Šemsudinu Đeliloviću potvrđena oslobađajuća presuda.

Prvostepenom presudom iz oktobra 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici, dok je Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim tačkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika.

Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.

U odlukama o apelaciji osuđenih, Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda njihovih prava na pravično suđenje.

U svojoj odluci Ustavni sud je zaključio da nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak protiv Akeljića nije bio pravičan, da nije, kako se navodilo u apelaciji, pogrešno i proizvoljno primijenjeno relevantno materijalno pravo, kao i da nije povrijeđeno procesno pravo zbog načina na koji su redovni sudovi cijenili provedene dokaze i usvojili dokaznu građu. To što su apelant Akeljić i saoptuženi S.B. u početnoj fazi postupka imali istog branioca po službenoj dužnosti nije dovelo u pitanje njegovo pravo na odbranu, smatra Sud.

Ustavni sud je u odluci o Haskićevoj apelaciji naveo da nije došlo do povrede prava na pravičnu odbranu kada je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, kada se ocjena dokaza ne čini proizvoljnom, već je Sud dao obrazloženje zašto određenim dokazima poklanja vjeru.

“Osim nezadovoljstva apelanta donijetim odlukama, ništa u predmetu ne upućuje na nepoštivanje garancija sadržanih u Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji”, navodi se u odluci o odbijanju Haskićeve apelacije, kao i da mu nije povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek, jer je koristio pravo na žalbu protiv prvostepene presude.

Do povrede prava na pravično suđenje, prema odluci Ustavnog suda, nije došlo ni u slučaju Bilala, iz razloga što su vijeća Suda BiH za svoje odluke dala detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz ocjenu njihove prihvatljivosti i zakonitosti, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je Bilal počinio krivično djelo za koje je osuđen.

Ustavni sud je zaključio kako su Apelaciono i Prvostepeno vijeće Suda BiH za svoje odluke o Patkoviću dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je on počinio krivično djelo za koje je u konačnici osuđen, pri čemu nema ničega što bi ukazivalo da je narušen princip jednakosti i ravnopravnosti stranaka.

“S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa ‘in dubio pro reo’ [‘u dvojbi u korist optuženika’ – načelo prema kojem u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog], uz jasne i argumentirane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.