Tužilaštvo BiH se konstantno bruka, 'Potkivanje' je samo još jedna blamaža

SARAJEVO, (Patria) - Tužilaštvo BiH se još jednom obrukalo. Sud Bosne i Hercegovine proglasio je nezakonitim većinu dokaza Tužilaštva BiH u postupku protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića koji su optuženi za primanje odnosno davanje dara.

Riječ je o optužnici koju Tužilaštvo BiH objektivno nije ni trebalo da podiže jer njome se ne bori protiv korupcije i kriminala. Naprotiv ova optužnica je opomena svima koji se usude da ukažu na kriminal visokopozicioniranih funkcionera.  

U konkretnom slučaju u aferi „Potkivanje“ jasno je ukazano da bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija nije bio moralna vertikala i da se preko njega moglo utjecati na sudske postupke. Pod pritiskom javnosti, ali i predstavnika međunarodne zajednice Tegeltija je napustio VSTV, a da krivično ne odgovara ipak su se pobrinuli oni koje je on postavljao i dovodio u pravosudne institucije.

Umjesto onih koji zloupotrebljavaju državne institucije u vlastite svrhe s optužnicom se suočio onaj ko je ukazao na kriminal. Umjesto da bude svjedok kriminala i korupcije u policiji i pravosuđu Nermin Alešević se suočio s optužnicom. Njega je Tužilaštvo BiH optužilo za davanje mita. 

U Tužilaštvu BiH su bili predani, prikupili čak 51 materijalni dokaz, ali kao i obično negdje su pogriješili. Prikupljali su dokaze nezakonito. U konkretnom slučaju sreća je pa se još jednom pokazalo da je Tužilaštvo BiH nesposobno, nefunkcionalno, korumpirano i nema te statistike, izvještaja ili istraživanja koji javnost mogu uvjeriti u suprotno.

Ovaj slučaj samo je još jedan signal da VSTV pod novim rukovodstvom ozbiljno razmotri mnogobrojne primjedbe na rad Tužilaštva BiH koje uzmu li se u obzir rezultati procesuiranja korupcije državnih službenika služi jedino za njihovo amnestiranje. Rijetki su visokopozicionirani zvaničnici kojima je kriminal dokazan, jer u suštini procesi su se godinama unazad pokretali da bi optužnice padale, a odgovorni bili rehabilitirani. Zato je bilo pogrešno slaviti bilo koju optužnicu protiv nekoga ko ima veze s politikom u BiH.

Zato Tužilaštvo BiH sve više liči na političku batinu kojom se "privilegirani“ političari obračunavaju s neistomišljenicima. Tako je optužen bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić koji je jasno i glasno govorio o kriminalu i korupciji i neradu, ili nesposobnosti pravosuđa u BiH. Tužilaštvo je tako pompezno krenulo i u aferu „Respiratori“, a optužnica je na klimavim nogama, jer se u predmete izgleda ulazi s predrasudom, a krivci se traže selektivno.

S druge strane godinama ne može da se okonča predmet koji je kako se na početku istrage tvrdilo BiH oštetio za 2 milijarde maraka u kojem je za zloupotrebu položaja optužen bivši direktor UIO Kemal Čaušević. U svojim iskazima policiji Čaušević je jasno ukazao da na rad UIO utjecaj imaju politički lideri koji narodu jedino prodaju priču o „legitimnim predstavnicima“. Teško je Čauševića optužiti a da oni ostanu nedirnuti.

Tu su i druge brojne afere koje nisu završene, ili nisu imale očekivani epilog. Primjera je bezbroj. Slučajevi "Gibraltar", "Reket", "Elektrounion", "Kulenović" itd., Šta čovjek da misli o tužiocima ili Tužilaštvu BiH kada nisu u stanju završiti slučaj u kojem je Dragan Vukajlović, član Kancelarije za razmatranje žalbi BiH, priznao da je uzeo 40.000 KM mita da donese odluku u korist "Elektrouniona"?! Kako vjerovati instituciji koja nije u stanju završiti slučaj u kojem je osumnjičeni, a kasnije optuženi Kulenović snimljen kako uzima 7.000 obilježenih KM i na kraju ga oslobode?! Ili, recimo, šta pomisliti kada se dugo šuti o pronalasku 82 kilograma heroina u jednoj zeničkoj firmi?!

Nisu slučajne kritike na rad glavne tužiteljice Gordane Tadić iz najviših međunarodnih krugova, jer se pokazalo da je čini se jedino efikasna u obračunu s novinarima i neistomišljenicima. Svojim ponašanjem daje povoda da se ozbiljno razmišlja o utjecaju politike na njen rad, ali i nesposobnosti da ovu instituciju izdigne na nivo koji bi trebala da ima. Čini se da su uzaludne poduke koje Tužilaštvo BiH dobiva kako bi se izbjegla njegova privatizacija kroz delegiranje predmeta mimo CMS-a. Ipak, glavna tužiteljica čini se ne vjeruje jednako svim svojim tužiocima.

Nakon fijaska u predmetu „Potkivanje“ biće još da je Goran Salihović bio dobar glavni tužilac, a čini se da i s optužnicom protiv njega puno toga škripi.