Drug Hercegovac ne zna Adnana Himzaniju, ali vidi da je nešto trulo u sindikatu i tužilaštvu

Piše: Ernad Metaj

Moj drug Hercegovac ne koristi javni prevoz u Sarajevu. Ne da mu se razmišljati da li sjedi u autobusu, ili na bombi kako su pisali sarajevski mediji, jer zna da su se koristila vozila na kojima su istekli atesti za plinske boce. Navikao je moj drug da rukovodioci kradu, da se bahate, ali ne ide mu u glavu da u tome mogu biti saučesnici ljudi iz sindikata. Moj drug Hercegovac je čovjek s puno kontakata u Sarajevu, lično nije upoznao nekadašnjeg predsjednika sindikata GRAS-a, a sada predsjednika Sindikata komunalne privrede FBiH Adnana Himzaniju ali je o njemu mnogo toga čuo. Malo toga dobrog!  Himzaniji se sudi u Tuzli, preko sindikata je nabavljao polovne autobuse za GRAS. Uzimao je novac od radnika, odrekli su se toplog obroka, ali još nikome nije jasno da li je autobuse kupio sindikat GRAS-a, ili onaj komunalne privrede. Kao kupac se navodio granski sindikat, ali je sve ovjereno pečatom iz GRAS-a. Nakon toga „osvojio“ je Himzanija pečat granskog sindikata, ali ostatku rukovodstva tog sindikata nikada nije položio račune. Moj drug misli da je to zato što sarajevski kanton čini skoro polovinu sindikata, a GRAS opet dominira u kantonu.   

Himzaniju je svojevremno iznjedrio SDP, ali moj drug misli da kod njega nema lojalnosti. Na takav zaključak ga navodi činjenica da se najbolje “snašao“ u vrijeme vladavine SDA. Tako je danas zajedno sa bivšim ministrom saobraćaja KS Mujom Fišom (SDA) na optuženičkoj klupi. Moj drug Hercegovac zna da to nije bila jedina prijava protiv Himzanije, nekoliko njih odavno se kiseli u Tužilaštvu KS. Što nisu htjeli sarajevski tužioci uradilo je Tuzlansko tužilaštvo, a u sindikatu iz ovog kantona dolaze i glavni oponenti predsjednika granskog sindikata komunalne privrede.

Zna moj drug neke ljude iz tuzlanskog sindikata komunalne privrede. Prema njihovom mišljenju granski sindikat nije mogao kupovati autobuse za GRAS. Dugo su se plašili, a i sada strijepe da sindikat ne bude morao platiti porez na kupljena vozila koja danas uglavnom ne voze nikuda. Isto misle i u zeničkom sindikatu, a generalna ocjena je da granski sindikat nikada nije lošije radio. S tim se slažu čak i oni koji Himzaniju podržavaju na sjednicama, kao što je slučaj s predstavnicima USK-a. Oni u hodnicima sindikata pričaju o lošem stanju, a na sjednicama Predsjedništva sindikata samo podižu ruke. Sa Himzanijom na čelu granskog sindikata uposleni u komunalnoj privredi bitku za svoja prava sveli su na lokalni nivo. Kolektivni se dogovaraju na nivou kantona i općina. O federalnom se ne priča, a u zeničkom i tuzlanskom kantonu misle da je razlog što poslodavci ne žele pregovarati s ljudima poput Himzanije.

Što neće poslodavci htio je bivši premijer KS Elmedin Konaković. Njemu je Himzanija bio partner, čak i u vrijeme kada je federalno ministarstvo pravde odbijalo upis Himzanije na čelo granskog sindikata.To što jedno vrijeme nije bio registrovan u nadležnom organu Himzaniju nije sprječavalo da „udara“ pečate granskog sindikata. Moj drug Hercegovac se pita da li je Konaković jedan od onih koji produžavaju vijek Adnana Himzanije iako vlada mišljenje da se preko sindikata GRAS-a ucjenjuje aktualna Vlada. Možda jer se fakture ispostavljaju SDP-u i Našoj stranci, dok SDA i dalje ima snažan upliv u sve strukture komunalne privrede.

Čitao je moj drug Hercegovac izvještaj finansijske policije o radu sindikaliste iz GRAS-a. Prema njegovom mišljenju ono što je on pročitao dovoljno je da se neko pošalje u zatvor. Jasno je mom drugu da se sa sindikalnim članstvom može manipulisati, ali nije mu jasno zašto tužilaštva ne rade svoj posao. Nije njemu jasno ni što aktuelna vlast u Sarajevu koja skupo plaća fakture svojih prethodnika prema GRAS-u konačno ne uvede red u upravljačke strukture ove firme. Bez toga desetine miliona novca građana i dalje se sipaju u „bure bez dna“, a najveći benefit i dalje crpe oni koji redovno sijeku stara vozila GRAS-a. Kad se jednom vozilo isiječe niko ne zna da li je i šta ranije skinuto s njega.