Predsjedništvo BiH u ustavnim promjenama koje očekujemo

Piše: Dr.sc. Enver Išerić

Šef države je osoba ili državno tijelo koje predstavlja državnu zajednicu u cjelini, odnosno sve njene građane, ali i njen suverenitet u međunarodnim i unutrašnjim odnosima.
Šef države je prva ličnost države u protokolarnom smislu. To je obično individualni organ (predsjednik republike, monarh ili diktator), koji zajedno sa vladom obavlja izvršno-političku djelatnost. 

Oni su, znači, izvršni organ prema ustavno-zakonodavnim organima i političko-odlučujući u odnosu na državnu upravu. Svoju izvršnu djelatnost šef države i vlada obavljaju provođenjem ustavnih i zakonskih normi i to na taj način što ih neposredno izvršavaju, razrađuju i dopunjuju da bi se lakše primjenjivale, i vrše nadzor ustavnih, zakonskih, sudskih i njihovih vlastitih normi.

Pošto zakonodavno tijelo ne može uvijek donositi političke odluke, koje su potrebne u svakodnevnom životu, to je obično u nadležnosti šefa države i vlade, a tu djelatnost obavljaju pod nadzorom zakonodavnog tijela i u okvirima utvrđene politike i zakona. Šef države  ranije je predstavljao najmoćniji organ države i u zavisnosti od njegovog položaja, pod kojima se podrazumijeva način na koji dolazi na funkciju, vrijeme obavljanja te funkcije i njegova politička i pravna odgovornost, označava se i oblik vladavine određene države ( monarhija, republika i diktatura).

Potrebno je naglasiti da se u modernim državama  pod republikanskim oblikom vladavine podrazumijeva izbornost, smjenjivost i odgovornost šefa države, odnosno izrazom republika se označava država i apstraktni građanin kao nosilac vlasti.
U odnosu na raniji period, uloga šefa države  znatno je oslabila u  korist vlade i to posebno u parlamentarnim sistemima u kojima se primjenjuje većinski izborni sistem. I pored toga, uloga šefa države je u funkcioniranju parlamentarnog političkog sistema nezamjenjiva. Izuzetno šef države može biti i kolektivno tijelo (predsjedništvo), koje je sastavljeno od određenog broja članova. 

Tako i u Bosni i Hercegovini funkciju kolektivnog šefa države vrši Presjedništvo Bosne i Hercegovine koje ima ovlaštenja šefa države i šefa izvršne vlasti. Predsjedništvo je sastavljeno od tri člana koji se biraju neposredno i  to tako da svaki glasač glasa za popunjavanje samo jednog mjesta u Predsjedništvu. Dva člana Predsjedništva i to Bošnjak i Hrvat  biraju se neposredno sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, dok se treći član bira iz reda srpskog naroda sa teritorije Republike Srpske. Ustavom je utvrđeno da mandat članova Predsjedništva koji su izabrani na prvim izborima traje dvije godine.

Članovi Predsjedništva svoju funkciju mogu obavljati u dva uzastopna mandata i ne mogu biti kandidirani za tu funkciju za sljedeći mandat. Iz odredbe člana V 1.d vidljivo je da se član Predsjedništva, koji je tu funkciju obavljao u dva uzastopna mandata, ne može kandidirati po treći put. U slučaju upražnjenog mjesta u Predsjedništvu, u Ustavu BiH utvrđeno  je (član V 1.2.) da će ono biti popunjeno od strane relevantnog entiteta u skladu sa zakonom koji će biti usvojen od  Parlamentarne skupštine. S obzirom da se članovi Predsjedništva biraju neposredno na izborima, Predsjedništvo ima isti legitimitet kao i

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Njegova samostalnost i odnos “balans i kočnica” vidljiva je iz nadležnosti Predsjedništva:
a) vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine;
b) imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih ne više od dvije trećine mogu biti izabrani sa teritorije Federacije;
c) predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u ovim međunarodnim organizacijama i institucijama gdje Bosna i Hercegovina nije član;
d) pregovaranje, odbacivanje i uz pristanak Parlamentarne skupštine ratificiranje ugovora Bosne i Hercegovine;
e) izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine;
f) predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini uz preporuku Vijeća ministara;
g) izvještavanje prema zahtjevu i to najmanje jednom godišnje Parlamentarne skupštine o troškovima Predsjedništva;
h) koordinacija prema potrebi sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini;
i) vršenje drugih nadležnosti koje su potrebne za njegove funkcije koje mu može dodijeliti Parlamentarna skupština ili kako se dogovore entiteti.

Iz navedenih i drugih odredaba Ustava proizilazi da Predsjedništvo ima reprezentativnu funkciju (predstavlja državu BiH), kadrovsku (imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara, ambasadore i druge međunarodne predstavnike), finansijsku (predlaže budžet i završni račun) te vojnu funkciju (članovi su stalnog vojnog komiteta i “vršeći svoju funkciju imaju civilnu komandu nad oružanim snagama”).

Načinom izbora članova Predsjedništva BiH doveden u pitanje demokratski princip jednakog prava glasa svih građana. To je utvrdio i Evropski sud za ljudska prava svojom presudom poznatom kao presuda Sejdić-Finci, a koju Bosna i Hercegovina mora izvršiti. Uz mnoga druga otvorena pitanja koja se odnose na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a koja nisu ustavom riješena iako su trebala biti, spomenut ćemo pitanje odgovornosti za obavljanje funkcije, eventualna inkopatibilnost sa drugim funkcijama i sl. 

Zbog toga u ovim ustavnim pitanjima od velikog značaja je bilo arbitriranje predstavnika međunarodne zajednice, kao i u slučaju blokada u radu zbog nepostojanja tronacionalnog konsenzusa. Radi sagledavanja ukupnog sklopa u funcioniranju institucija Bosne i Hercegovine bitno je naglasiti da je više odluka doneseno uz međunarodnu arbitražu nego onih koje su donesene konsezusom. 

Jedna od devet alineja navedenih u preambuli Ustava Bosne I Hercegovine glasi : 

„Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom,“.

A ustavnopravna teorija preambuli ustava daje jednaku važnost kao i svim drugim dijelovima Ustava.

Kako ističu pravni teoretičari ( prof. S. Sokol ) "Preambula je dio ustava, ona je u cjelini zajedno s normativnim djelom ustava - ustav. Međutim, ako posmatramo sadržajni dio Ustava i odnos preambule i normativnog djela, onda možemo zaključiti da je preambula osnov, odnosno temelj Ustava.

Prema tome, ako imamo člana Predsjedništva koji se otvoreno zalaže za secesiju jednog njenog dijela, onda je sasvim jasno da postupa suprotno Ustavu Bosne I Hercegovine i da sa te pozicije mora biti uklonjen. Na žalost Ustav Bosne i Hercegovine takvu mogućnost nije priopisao, a Ustavni sud Bosne I Hercegovine, koji je čuvar Ustava . ustavnosti, to pitanje nije niti razmatrao.

Zbog toga u ustavnim promjema koje očekujemo, uz izvršenje presude Sejdić – Finci i drugih presuda Evropskog suda za ljudska prava, a najbolje rješenje bi bilo da Bosna i Hercegovina ima Predsjednika Bosne i Hercegovine kao inokosni organ kojeg biraju svi građani Bosne i Hercegovine, a ne kolektivnog šefa države, što je važećim Ustavom propisano, posebna pažnja mora biti posvećena amandmanima na Ustav Bosne i Hercegovine kojim će se zabraniti kandidovanje osobama koje se otvoreno zalažu za rušenje Ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i negiraju suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine, ali i propisati postupak smjene za one koji takva protivustavna djelovanja vrše na pozicijama u izvršnim i zakonodavnim tijelima bilo kojeg nivoa vlasti uključujući i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.