SDP-u na braniku građanske BiH Komšić mora biti bliži od Konakovića

Piše: Ernad Metaj

Profesor Slavo Kukić je sjajno primjetio kako se iznad radara razgovora o izmjeni izbornog zakona koje su inicirali i vodili predstavnici SAD-a i EU sa domaćim političarima krila želja daljeg držanja u okovima ideje o građanskoj BiH. Tome u prilog ide i činjenica da su strane diplomate iz razgovora isključile DF koji je parlamentarna stranka, a za sagovornika su uzele NIP koji ima znatno manji, ili skoro nikakav parlamentarni kapacitet. Zašto je to tako odgovor bi moglo biti gostovanje predsjednika NIP-a Elmedina Konakovića na RTRS–u gdje je jasno i glasno stao iza ideje HDZ-a o izboru legitimnih predstavnika u Predsjedništvo BiH.

Ovim je Konaković samo podebljao sumnje da radi za interese „preko Drine“ koji također hrane ideju legitimnog predstavljanja, ali isključivo u FBiH. Nije ovo samo Konakovićev šamar Željku Komšiću kao dežurnom krivcu za HDZ, već i koalicionom partneru SDP-u koji bi se valjda trebao odreći građanskog koncepta djelovanja. Ako je suditi po novom nastupu Konakovića Srbi i Hrvati u SDP–u nisu legitimni kao ni Komšić.

Vjetar u leđa takvim idejama mimo kamera davao je američki izaslanik Mathew Palmer koji je recidiv Trumpove administracije u timu novog predsjednika SAD-a. Srećom bio je to vjerovatno posljednji pokušaj „pijateljski“ nastrojenog američkog diplomate interesima Srbije i Rusije na Balkanu da pogura Dragana Čovića i Milorada Dodika. Prema dobro upućenim izvorima Patrije Palmer će uskoro na drugu poziciju koja neće imati veze sa Balkanom. Bez obzira na to ohrabruje čvrst stav SDP-a protivljenju asimetričnim rješenjima u Izbornom zakonu koja objektivno jačaju poziciju RS-a i vode daljoj devastaciji BiH.

Profesor Kukić je lijepo pojasnio da asimetrična rješenja u Izbornom zakonu RS opet odvajaju kao „zasebnu državu“ u kojoj zaštita vitalnog nacionalnog interesa ni izbliza ne blokira procese i funkcionisanje sistema kao u FBiH. Objektivno zaštita vitalnog nacionalnog interesa mora biti jednaka na cijelom prostoru BiH što Čovića svakako ne interesuje jer se on davno odrekao Hrvata u RS-u. Ako se krene drugim putem i Bošnjaci u ovom entitetu će ostati žrtvena janjad destruktivnih politika legitimnog predstavljanja, ali i zaštite konstitutivnosti.

Zato SDP opet ima istorijsku zadaću da čvrsto stoji na braniku građanske BiH, a tamo im saveznik očigledno nije NIP. Mogu pojedinci da vole ili ne vole Željka Komšića, da se slažu, ili ne slažu s njegovim političkim potezima, ali moraju prestati zanemarivati činjenicu da je svojom apelacijom na Ustavnom sudu BiH dokazao diskriminaciju građana ne samo u Predsjedništvu BiH, već i u entitetskim institucijama, posebno kod izbora predsjednika i potpredsjednika RS-a. Ta presuda starija je od one u predmetu Ljubić koja je suštinski implementirana, ali se rijetko koristi u medijskom diskursu.

Ko želi biti objektivan vidjeće da Ustav BiH ne protežira Srbe, Hrvate i Bošnjake u izborima za Vijeće ministara, ili Ustavni sud BiH koji je jedna od brana daljoj devastaciji BiH. Ustav BiH samo precizira koliko se predstavnika bira iz entieta ne navodeći nacionalnu strukturu, što znači da su predstavnici „ostalih“ imali mjesta u ovim institucijama. Vrata su im zatvorili zaštitnici konstitutivnosti krojeći zakone po svojoj mjeri tako što su u njima prebrojavali krvna zrnca.

Ne smije se i ne može se reforma Izbornog zakona i Ustava BiH temeljiti na „prljavom mostarskom dealu“ kako je dogovor SDA i HDZ-a pod pokroviteljstvom trećerazrednih međunarodnih diplomata nazvao Bodo Weber, politički analitičar i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (DPC) iz Berlina. Zahvaljujući njegovom angažmanu shvatile su to i vlasti Njemačke koje su pogurale odmak EU od principa legitimnog predstavljanja i konstitutivnosti.

Zato je predstavnica EU u posljednjim razgovorima bila znatno umjerenija i rezervisanija od odlazećeg američkog kolege. Nakon ove, kako je nazvao profesor Kukić, turističke ekspedicije predstavnika SAD-a i EU vrijeme je za ozbiljne razgovore unutar BiH, sa kredibilnim i ozbiljnim predstavnicima međunarodne zajednice.

U njima prioritet moraju biti presude Suda za ljudska prava koje BiH odmiču od statusa quo koji najviše odgovara etnonacionalistima, ali i trgovcima iz opozicije.