Drug Hercegovac voli Velež, nisu konstitutivni ali čuvaju ideju jedinstvene BiH

Piše: Ernad Metaj

Moj drug Hercegovac se posljednjih dana ponosno šepuri „šeherom“! To vam je glavni grad BiH, i svima objašnjava da nam još samo inat onih kojima se kao njemu otima konstitutivnost nudi istinsku evropsku perspektivu. Njegov Velež, izbjeglica u svome gradu, plavu Grbavicu boji crvenom bojom i niko se ne ljuti. Likuje moj drug Hercegovac jer Velež opet igra najljepši fudbal u svojoj državi gdje mu kao ni u bivšoj Jugoslaviji „ne daju“ nikako da bude prvi. 

Velež je jedini predstavnik BiH koji još nije poražen u evropskim takmičenjima. U zadnjoj utakmici na Grbavici je pao slavni AEK i bez obzira na rezultat u revanšu gdje će „rođene“ dočekati paklena atmosfera temepramentnih Grka već je ispisana jedna od najljepših nogometnih priča u Evropi. Kao što je Stari most ponovo izronio iz ledene Neretve, „rođeni“ su se podigli iz pepela. Moj drug Hercegovac kaže da je Velež „opet rođen“, iz ljubavi, jer drugačije ne bi uspjelo. Zna moj drug da je Velež istinska ljubav, bezrezervna, ljubav koja ruši barijere i predrasude. Samo takva ljubav opet može spojiti bosanske obale i ljude, pobijediti ideje dvije škole pod jednim krovom, jednog grada pod dva neba.

 Velež je bio i ostao fenomen koji se voli i ako se za njega ne navija. Velež je bio i ostao romantični eksces u surovo realističnom fenomenu zvanom fudbal koji je u BiH poprimio karakteristike „Survivora“ gdje režiseri sve čine da vam otežaju put.  Lomili su Velež ratni zločinci i ideolozi udruženog zločinačkog poduhvata koji su ga protjerali sa stadiona Pod Bijelim Brijegom.Tamo su se nastanili oni koji su igrali NDH ligu bez briga dok su Veležovci ginuli u borbi protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata. Ubijale su Velež i poslijeratne stranačke politike koje su zapustile partizansko groblje, pa se duh Veleža obnovio brže od sportske infrastrukture zbog čega je ovaj klub još jednom „protjeran iz svog grada“ pa mora evropske utakmice igrati u Sarajevu. Ubijale su ga i politike u NSBiH za koje Velež nije konstitutivan, pa sami tim se može i diskriminirati.

Za inat svima ideja Veleža je sačuvana i klub se nakon 33 godine opet našao u Evropi i opet je sve eksplodiralo. Trgnuo se i moj drug Hercegovac koji je već bio nageo u skeptike. Velež mu je opet probudio nadu da u svojoj državi može biti konstitutivan. To ipak ne biraju oni koji bi da kroje pravila, konstitutivnost je u srcu, a tamo kod većine ljudi i dalje stanuju i Velež i država BiH. To je ljubav, ona koju je tamnoputi Brandao ima u Mostaru, koju je košarkašica s Bahama Jonquel Jones osjetila iz svih dijelova BiH. U BiH nikada nije bilo rasizma, a drug Hercegovac sad više vjeruje da će i nacionalizam ustuknuti jer grad na Neretvi, ali i cijela BIH zaslužuju da opet žive svoju bajku u kojoj će svako imati svoga princa. U Mostaru se uvijek igralo za raju, a Velež u Sarajevu igra za cijelu BiH. Prava raja će to prepoznati.