(Patria) - Dok Bosna i Hercegovina ulazi u završnu (najdublju) krizu funkcioniranja njenih institucija izazvane političkom krizom koja je kreirana iz susjednih država, politički, patriotski i pravni diletantizam, odnosno površnost i nesposobnost političkih aktera u Bosni i Hercegovini, a koji sebe nazivaju patritima, svakodnevno izlazi na vidjelo.
Ovo je period koji zahtjeva puni stepen odgovornosti svakog građanina koji voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, a posebno onih koji obavljaju javne funkcije. Ovo je period u kojem će se, uz pomoć međunarodne zajednice, trasirati put izgradnje funkcionalne i demokratske države Bosne i Hercegovine i zaustaviti svi oni koji stoje na putu tog procesa.
Zbog toga je potrebno temeljito preispitati sposobnost svakog pojedinca, koji obavlja javnu funkciju, da učestvuje u ovom procesu, a takva preispitivanja su zadatak svih političkih stranaka, te na osnovu toga odrediti pojedince i timove za pravnu i političku borbu sa rušiteljima Bosne i Hercegovine.
Tako je Fahrudin Radončić za Večernji list kaza da "sada nemamo nijedno potentno rješenje koje bi dovelo do toga da hrvatski korpus shodno Daytonskom mirovnom sporazumu bira svog člana bh. Predsjedništva ili da imamo relaksiranu situaciju kada su u pitanju domovi naroda.“
Iz navedene izjave je potpuno jasno da se daje podrška nastojanjima Dragana Čovića da demokratske izborne principe u Bosni i Hercegovini vrati u srednji vijek, a instituciju šefa države obesmisli i omogući blokadu rada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a time i blokadu cijele države, a da se pri tome može pozivati na zaštitu interesa naroda koji ga je izabrao.
Osim toga ovakve izjave dokaz su potpunog pravnog neznanja, jer u Dejtonskom mirovnom sporazumu, niti u Ustavu Bosne i Hercegovine, kao aneksa IV, nije propisano da Bošnjaci, Srbi i Hrvati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine biraju svog člana.
Mišljenje o ovom pravnom pitanju potražili smo od doktora pravnih nauka Envera Išerića koji je istakao da su Ustavna rješenja potpuno jasna i nedvosmislena te naglasio „da je članom V Ustava Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisano je:
„Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.
1. Izbor i trajanje mandata
(a) Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako da svaki glasač glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu), u skladu sa izbornim zakonom kojeg donosi Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori će se održati u skladu sa Aneksom 3. Opšteg okvirnog sporazuma. Bilo koje upražnjeno mjesto u Predsjedništvu će biti popunjeno od strane odgovarajućeg entiteta, u skladu sa zakonom koji će donijeti Parlamentarna skupština.“
Iz navedene ustavne odredbe potpuno je jasno da nije propisano da narodi biraju članove Predsjedništva, nego građani Bosne i Hercegovine iz dvije izborne jedinice, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Da je osigurano pravo po Ustavu BiH da narodi, a ne građani, biraju članove Predsjedništva onda bi, po samom Ustavu BiH, pravo da biraju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bilo uskraćeno Bošnjacima i Hrvatima u RS i Srbima u FBiH. A nije tako, jer bi to bilo u suprotnosti sa demokratskim načelom iz člana I 2. Ustava, kojim je propisano: „Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.“
U tom slučaju niti bi Bosna i Hercegovina bila demokratska, niti bi bilo slobodnih i demokratskih izbora. Šef države predstavlja sve njene građana i svi građani moraju imati pravo da biraju šefa svoje države, odnosno, moraju imati pravo da biraju sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovne. Detaljnije regulisanje ovoga pitanja uređeno je Izbornim zakonom i niti jedan od ovlaštenih organa do sada nije podnio zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti u dijelu kojim se reguliše pitanje izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Pitanje „legitimnog predstavljanja“ u domovima naroda potrebno je riješiti na način da se samo spriječe manipulacije oko nacionalnog izjašnjavanja lica koja se biraju u domove naroda, odnosno Vijeće naroda u Republici Srpskoj i to na način da se između popisa stanovništva, a u izborne svrhe, ne može mijenjati nacionalna pripadnost.
Kada je u pitanju takozvano „legitimno predstavljanje“ u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine kako to predlažu određene politike, na takva rješenja nikada niko u Bosni i Hercegovini ne smije pristati, jer bi to značilo veleizdaju i Bosne i Hercegovine i njenih građana, čime bi se otvorili novi putevi i mogućnosti njene podjele koju još uvijek zagovaraju politike susjednih zemalja sa svojim ekspoziturama u Bosni i Hercegovini.