Lagumdžija tek mora dokazati da se VSTV promijenio nakon Tegeltije

Piše: Ernad Metaj

Da bivši predsjednik VSTV Milan Tegeltija nije bio eksces sistema nego proizvod političke strukture nije potvrdio samo njegov odlazak u kabinet Milorada Dodika. VSTV je ovih dana opet kompromitovan i to smjenom Mahmuta Švrake iz drugostepene komisije VSTV koja će odlučivati o žalbi glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. Švraka još nije završio ni u čijem kabinetu, ali da mu nije mrsko obilaziti ih pokazala je njegova posjeta centrali SDA s direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije BIH Osmanom Mehmedagićem zvanim Osmicom. Nije sporno što je Švraka smijenjen, sporno je kako je uopšte postao član VSTV –a, i nije jedini.

Javno objavljivanje posjete i pokretanje disciplinskog postupka primorali su predsjednika VSTV-a da samo u nekoliko dana promijeni odluku. Prvo je odbio zahtjev za smjenu Mahmuta Švrake iz drugostepene komisije VSTV, da bi ga nekoliko dana kasnije ipak smijenio. Pri tome se pravdao činjenicom da Svraki ističe mandat i da je smijenjen iz svih komisija. Navodno predsjednika VSTV je zabrinulo hoće li postupak protiv Tadić biti okončan dok je Švaraka u mandatu.

Ovakve nagle promjene stavova podsjećaju na postupak protiv bivšeg predsjednika VSTV – a Milana Tegeltije u aferi „Potkivanje“. Tada je u petak bila planirana jedna drugostepena diciplinska komisija, da bi u ponedeljak osvanula nova sa dva promijenjena člana. Umjesto planiranih Violande Šubarić i Mahmuta Švrake imenovani su Željka Radović i Selim Karamehić. Sjednica komisije je ekspresno zakazana, a Tegeltija oslobođen optužbi zbog kojih je kasnije ipak morao podnijeti ostavku.

U pravu je bio sudija Milan Blagojević koji je tada ustvrdio da VSTV ispisao vlastitu „Božanstvenu komediju“ stvarajući pravosudni inferno, ili da budemo precizni, krugove pakla koji su uništili pravosudni sistem. Samo u tom paklu moguće je da nosilac najviše pravosudne funkcije bude sudija općinskog suda koji je ima par godina staža u vojnom sudu, ali poslije rata. Takav predsjednik neće tražiti najbolje u struci da kroje pravosudni sistem, tražit će one koji na jaranskoj osnovi hoće krojiti pravdu. Tako je Željka Radović vjerovatno svojim glasom vratila uslugu prijatelju koji joj je omogućio da napusti VSTV kako bi bila izabrana za glavnu tužiteljicu u Doboju, nakon čega se opet vratila u VSTV. U Tužilaštvo je zahvaljujući Gordani Tadić primlejena i njena kćerka.

Stručna javnost odavno kritikuje način izbora članova VSTV-a koji na žalost nije lišen poslušnosti, nedozvoljenog lobiranja i međusobnih i klanovskih suparništava u pravosuđu. Tako se desilo i da Biljana Simeunović javno progovori kako joj je nuđeno da odustane od kandidature u VSTV, a zauzvrat bi bila imenovana za glavnu tužiteljicu okružnog Tužilaštva u Bijeljini. Umjesto nje u VSTV je trebala biti instalirana tužiteljica Vedrana Mijović koja je imala svoje zasluge. Formirala je predmet protiv predsjednika suda Ranka Debevca i podigla optužnicu protiv Dragana Mektića koji je tada bio ministar sigurnosti. VSTV koji na takav način imenuje članove ne može ponuditi ništa bolje od onog što trenutno imamo u sudnicama. Tamo sjede kažnjavane sudije i tužioci, a nekada se stekne dojam da je kao i u politici važno imati prijavu da bi se napredovalo.

Zato ovdje moram prenijeti dio iz kolumne sudije Ranka Perića koji napisao.: „Postalo je mučno  i nepodnošljivo gledati sudije kojima se sudi,  predsjednike sudova koji se brane od disciplinskih optužbi svojih kolega i tužioce koji pokušavaju da dokažu da su nevini. Toliko javne sramote nikada nije bilo na plećima sudijske profesije. Čini se da svaki pokušaj odbrane tih ljudi samo povećava stepen odvratnosti! To se rijetko viđa u svijetu. Kod nas je to postalo gotovo normalno! Dešavanja s Mahmutom Švrakom opomena su i novom predsjedniku VSTV Halilu Lagumdžiji da se ozbiljnije pozabavi integritetom izabranih nosilaca pravosudnih funkcija, ako već sebi nije zacrtao neko od mjesta u državnim kabinetima političara.