SLABI ODBRAMBENA MOĆ DRŽAVE Uništavanje namjenske industrije je veleizdaja SDA i SBB-a!

SARAJEVO, (Patria) - "Svaki put kad se napravi pomak u namjenskoj industriji BiH korak smo bliže u očvršćavanju mira. Ovo je jedna obeshrabrujuća poruka za sve one koji eventualno imaju loše namjere u odnosu na BiH", kazao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA u novembru 2020. godine na demonstraciji nove granate koju proizvodi bugojanski BINAS.

Kakvu poruku danas šaljemo onima koji nemaju dobre namjere prema BiH? Namjenska industrija nazaduje, najavljuju se štrajkovi, preduzeća ne izmiruju plaće i presipa se iz šupljeg u prazno.

Moglo bi se reći ohrabrujuće riječi za neprijatelje BiH, ako analiziramo riječi Izetbegovića iz 2020. godine!

Stoga bi se ovakav odnos spram namjenske industrije bez imalo uzdržavanja mogao nazvati veleizdajom SDA i SBB-a, imajući u vidu da su njihovi kadrovi (Fadil Novalić i Nermin Džindić) nadležni za ovaj vitalni segment industrije.

Veleizdaja se može posmatrati u kontekstu da je dovedena u pitanje odbrambena moć države!

Radnici firme "Zrak" i danas su stupili u proteste ispred zgrade Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo je njihov drugi izlazak pred zgradu Vlade FBiH, a treći protest ukupno na kojem traže da se “usvoji ostavka direktora Isme Hebibovića i da nadzorni odbor Zraka da ostavku i da je ministar usvoji”.

Bugojanski Binas, firma gdje se Bakir hvalio granatama, u velikim je problemima. Na istoj prezentaciji novog proizvoda iznenađujuće tada je prisustvovala i Melika Mahmutbegović, potpredsjednica FBiH, za koju postoje otvorene sumnje da je utjecala na smjenu uprave koja je posljednjih godina od Binasa napravila profitabilno preduzeće.

Kao i svi „prodavači magle“ Mahmutbegović ni jednom rečenicom nije pomenula odgovornost uprave koja je samo za godinu dana uspjela Binas od profitabilnog preduzeća gurnuti u očaj.
Ona je prstom uperila u radnike smatrajući da su ranije trebali ukazati na stanje u firmi gdje za veliki novac osim članova uprave sjede i predstavnici vlasnika u Nadzornom odboru. 

A propast namjenske industrije krenuo je kroz 'čistku' Federalne direkcije za namjensku industriju, gdje je Džindić, zajedno s Novalićem i uz odobrenje Izetbegovića i Fahrudina Radončića instalirao kadrove koji će biti odani njihovom načinu rada.

U dosadašnjem mandatu nečujno su instalirali veliki broj svojih kadrova u namjensku i metalsku industriju. Ti kadrovi su dovedeni iz Cimosa i TDM-a u kojima premijer, ministar i sa njima povezana lica imaju vlasničke udjele. Uglavnom se radi o rodbinski i interesno povezanim licima, mahom sa područja Tuzlanskog kantona.

Da se u namjenskoj industriji „počelo kuhati“ bilo je jasno 15. jula kada je Sindikat Privrednog društva Igman Konjic donio odluku da se taj dan obustavi proizvodnja na pet minuta, od 11.55 do 12 sati. Na taj način su željeli dati podršku i skrenuti pažnju na pritiske koji se vrše na PD Igman, Upravu i direktora Društva koji je zbog ovog podnio ostavku.

Džindić nema pretjeranog utjecaja niti sheme djelovanja u Igman Konjicu, pa se pod svaku cijenu pokušalo riješiti direktora PD Igmana Đahida Muratbegovića koji vrlo uspješno vodi tog privrednog giganta sa preko 1.000 zaposlenih.

Kada Džindić ima upliva u kadroviranje dobijemo slučaj Pretis. Poznato je i više puta se pisalo o tome kako je federalna firma Pretis d.d., kojom upravljaju Novalić i Džindić, kupovala robu od privatne firme TMR, čiji su vlasnici Novalić i Džindić.

Poslovanje Pretisa i TMR-a dokumentovala je i Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Novcem izvučenim iz Pretisa Novalić i Džindić kupili su i halu u krugu Unis Toolsa. Sve je  prijavljeno i Tužilaštvu Kantona Sarajevo, ali predmet zvanično nikada nije formiran niti se zna u kojoj je fazi.

Na čelu Pretisa je direktorica Almira Zulić-Burek odani kadar Džindića i Novalića, ali koja ih poprilično 'drži u šaci', jer je njen brat Almir Zulić, inače direktor “TTU energetik”, jedne od firmi kćerki Elektroprivrede BiH, imao veliku ulogu u projektiranju prstenova za ležajeve te je i zaštitio patent.

Isprepletene veze i duga historija priče u firmama namjenske industrije trebala bi biti alarm da se istražni organi što hitnije uključe u cijeli slučaj.

Pogodovanja u poslovanju privatnih firmi doveli su Pretis na rub propasti. Nisu birana sredstva da se novac izvuče iz ove kompanije, a Pretisu je novac direktno davala Vlada FBiH kako bi održali likvidnost firme!

Podsjećamo i na priču kada je Almira Zulić Burek zaključila ugovor o kupovini 2.500 sanduka za minobacačku municiju sa firmom „Invest Gradnja“ d.o.o. Pale, čija vrijednost iznosi oko 200.000 KM.

Jedno je sigurno, da je Džindićeva priča, a onda i Izetbegovićeva i Radončićeva, o uspješnosti namjenske industrije bila napuhani balon koji je pukao, jer uz Pretis i Igman, slijedi i priča o Zraku, koji je na korak od propasti.

Stanje u namjenskoj industriji je katastrofalno, na to ukazuju neisplaćene plate i doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali i kriminalne malverzacije u pojedinim firmama.