Piše: Ernad Metaj
Čini se da je svojim konstatacijama o potrebi da se ukinu etnički prefiksi pri izboru članova Predsjedništva BiH američki izaslanik za izbornu reformu u našoj zemlji Matthew Palmer oduzeo dah predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću. Po kisik Čović sigurno nije otrčao savezniku Miloradu Dodiku jer ga ovaj otima i vlastitom narodu, a nije ni po pamet jer je Baja iz Laktaša malo prizemljio i razgovarao s američkim izaslanikom za Zapadni Balkan Gabrielom Escobarom. Amerika se ipak pita na Balkanu, pa je Čoviću trebalo dva dana da progovori I to uz podršku stranačkog kolege iz Hrvatske i njenog premijera Andreja Plenkovića.
Ponovo je Dragan Čović pokazao da mu evropske vrijednosti i zaštita ljudskih prava nisu dio političkog habitusa. Osuo je paljbu po Palmerovom prijedlogu tvrdeći kako pregovora oko etničkih prefiksa u izbornom zakonu nema.
"To je 'minimum' određen Ustavom i Dejtonskim sporazumom", naglasio je Čović svjesno zaboravljajući da je više presuda Suda za ljudska prava u Starazburu ukazalo na diskriminaciju građana kroz Ustav BiH.
Napadom na Palmera i radikalnom konstatacijom da nema pregovora o etničkim prefiksima, predsjednik HDZ-a je zapravo direktno poručio da ne želi raditi na provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava i otklanjanju etničke diskriminacije koja je utvrđena u pet presuda istog suda. Bez tih presuda nije moguće izvršiti nikakvu a kamoli ograničenu izmjenu Ustava i izbornog zakona a kako se to sugeriše u pismu američkog državnog sekretara Antoni Blinkena. Tom izjavom Čović je bacio pod noge i Blinkenovo pismo i presude Evropskog suda, što i jeste bila intencija politike HDZ-a i zvaničnog Zagreba, kojima ne odgovaraju ni presude iz Strazbura niti pismo Blinkena.
Naruku Čoviću ne ide ni činjenica da je ukidanje etničkog prefiksa odavno prihvatljivo i predstavnicima iz RS -a. Razumljivo njima zbog etničkog sastava stanovništva RS -a ne smeta da se u Ustav BiH unese formulacija da se bira “jedan član Predsjedništva BiH” iz ovog entiteta. To bi značilo da se iz RS -a može kandidovati svako, pa i Hrvat. Logično bi onda bilo da se iz F BIH biraju “dva člana” Predsjedništva BiH čime bi se uklonile sve navedene diskriminacije pa i ona konstitutivnih naroda jer se Srbin iz F BiH nije mogao kandidovati za ovu funkciju.
Činjenica da Dodik već pomalo savija leđa pod pritiskom međunarodne zajednice što on još neće javno priznati, ali postupcima dokazuje Čovića pritišće da preuzme ulogu ekstrema u BiH. Tako je danas izračunao da su “legitimni predstavnici naroda” u Ustavu BiH zastupljeni samo tri posto, a da su ostalo građanska prava. Ne broji Čović više samo krvna zrnca, već i riječi u Ustavu BiH. S obzirom da se svojevremeno uglavnom potpisivao ćirilicom to prati i srpski narativ “duha Dejtona”.
Šamar Čoviću konačno je stigao i od novog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta koji je jasno rekao da trećeg entiteta neće biti. Kada još malo bolje upozna BiH Schmidt će shvatiti da se Čovićevim izmjenama Izbornog zakona on praktično legalizira, pa je očekivati da će slijediti i logiku Amerikanaca. Ipak SAD najviše novca daju za ured OHR -a, a i prvi zamjenik je uvijek Amerikanac. Zato je Čoviću bolje da posluša bivšu premijerku Hrvatske Jadranku Kosor koja smatra da treba prestati ćutati na negiranje genocida iz RS-a i najave o otcjepljenju. Time bi pokazao da zaista brine o Hrvatima u BiH, ali neće jer je “legimitet Hrvata” u RS-u davno prodat za fotelje stranačkih uhljeba.