Tomović: Bh. političari s druge planete, urušili ekonomiju i nacionalne odnose

SARAJEVO, (Patria) - Privrednik i istaknuti društveni radnim Milisav Tomović na sesiji Kruga 99 govorio je o ekonomskom kolapsu BiH, posebno RS -a koji je opasniji od bilo kakvih strahova jednih od drugih. Osvrnuo se Tomović na moguće uvođenje sankcija RS -u uz konstataciju da će to imati nesagledive posljedice. Njegov uvodni govor prenosimo u cijelosti.

Danas živimo u haotičnom svijetu i vremenu. Doba je krize neoliberalnog kapitalizma, ozbiljnih klimatskih promjena, velikih migracija, krize demokratije u kome se veliki i moćni teško dogovaraju i gde je 80 % svjetskog kapitala, a time i koncentracija moći u rukama 3% ljudi. Veliki i moćni vode geopolitičke i geostrateške igre bez vizije daljeg razvoja svijeta, a mali i nerazvijeni se ništa ne pitaju i obično stradaju.

U aktuelnoj situaciji svjetske energetske krize, koja preti globalnom ekonomskom krizom većom nego 2008 godine, političari razvijenih zemalja nastoje da iznađu načine da zaštite sopstvene privrede i finansije, već oslabljene pandemijom. Šta za to vreme rade naši političari? Iznose podatke o privrednom rastu i oporavku privrede, optimalnoj zaduženosti, radu na reformama, ozbiljnoj opredjeljenosti na putu ka EU, smanjenju nezaposlenosti, povećanju prosječne plate...  i našu pažnju, međusobnim konfliktima, sa realnog života usmjeravaju na tobožnju odbranu nacionalnih interesa.

Kakvo je realno stanje u našoj ekonomiji i finansijama? Koliko ljudi danas zaista živi u BiH? Koliko zaposlenih radi u privredi koja izdržava ogroman administrativni aparat, a koliko je zaposlenih u administraciji? Koliko je nakon iseljavanja u zemlji ostalo radno sposobnog stanovništva? Koliko smo i na koje rokove zaduženi? Koja je koncepcija izlaska iz postojeće krize? Na ta pitanja niko ne daje odgovor. Šta će nam ova nova kriza doneti – ne možemo ni da pretpostavimo.

Nakon najnovijih tenzija svijet i EU razmišljaju i o sankcijama koje bi dodatno pogodile ekonomiju BiH, a naročito ekonomiju i građane u RS. Ako bi se uvele ekonomske sankcije entitetu Republika Srpska, to bi imalo nesagledive posledice na urušavanje ionako slabe ekonomije, kako RS, tako i cijele BiH i uvećalo proces iseljavanja radno sposobnog stanovništva. Tako bi samo ojačale destruktivne snage izolacija i podjela, a pogodilo bi sve narode ove zemlje i vodilo cijelu BiH u dalji  ekonomski i populacijski sunovrat.

I bez toga, prema ocjenama Svjetske banke objavljenim u maju ove godine, Bosna i Hercegovina je u najtežoj recesiji u posljednjih 25 godina. Istovremeno je, zbog odgađanja donošenja zakona o spriječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, država u opasnosti da se nađe na tzv. crnoj listi finansijskih regulatornih agencija EU, što bi onemogućilo međunarodne transakcije.

Evropa i svijet su već zakoračili u duboku energetsku krizu zbog velikih i neočekivanih nestašica izvora energije. Cijene benzina i ostalih naftnih derivata rastu iz dana u dan, čime i cijene proizvoda i usluga. To će stvoriti uslove za dugotrajnu i ozbiljnu inflaciju. Ovu situaciju, usložnjava sve veći pritisak na nacionalne vlade da ubrzaju prelazak na čistiju energiju zbog klimatskih promjena.

Kao da živimo na drugoj planeti, umesto da se pripremaju za predstojeću krizu, predstavnici naroda u BiH vode isprazne razgovore o izbornom zakonu, ustavnim promjenama i zaštiti nacionalnih interesa.

Prije velike ekonomske krize 2008 godine sam više puta ukazivao na predstojeća negativna kretanja. Aktuelna vlast je tvrdila da to nije opasnost, već prilika nerazvijenima za brži oporavak i razvoj. Konstantno sam upozoravao na posljedice prezaduženosti i  poguban uticaj aktuelnih politika na predstojeća negativna demografska kretanja u zemlji... Danas smo suočeni sa posljedicama. Ni ova energetska kriza nas neće zaobići, a sa ovakvim vlastima na svim nivoima nismo ni ekonomski ni kadrovski spremni da joj se suprostavimo.

Naš problem nije samo u trenutnoj političkoj nestabilnosti.  Ovakva država je neracionalna, a institucije su neefikasne. Imamo veliki i neefikasan administrativni aparat na svim nivoima, mito, korupciju, nedostatak odgovorne i kvalifikovane radne snage, nelegalnu konkurenciju crnog tržišta i sive ekonomije, nedovoljno interesovanje nadležnih organa države, entiteta i lokalne zajednice....sve ono što čini privredni ambijet i čime bi, umjesto inatnim politikama, ozbiljno trebale da se bave vlasti ove zemlje i entiteta. Kakve ozbiljne strane investitore možemo da očekujemo kad ovde i domaći savjesni i odgovorni privrednici teško opstaju. Šta tek da očekujemo u predstojećoj ekonomskoj krizi?

Buduće politike bi morale da iznađu načine kako da obnove sve ono što su rat i poslijeratne politike razorile i da stvore povoljno ukupno društveno okruženje koje će omogućiti oporavak privredi, privući investitore i postepeno vraćati naše ljude iz svijeta, zaključio je Tomović.