Genocid Dodiku kao Gavrilov pucanj velikim silama: Šume, rijeke i javna dobra su sva igra!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Ma koliko se Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije pravio nemušt i pola konferencije za štampu pričao o ekonomiji, izgradnji autoputeva i spajanju Beograda i Sarajeva, nakon sastanka s Miloradom Dodikom, jasno je da ga i dalje isključivo zanima javno dobro BiH uobličeno u šume i rijeke.

Pozivanjem na dijalog Bošnjaka i Srba Vučić cijeli slučaj pokušava iznijeti na politički teren, ne bi li u ovoj značajnoj partiji šaha porazio Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, kojem je valjda jasno, nakon svih upozorenja od strane akademika i intelektualaca ove zemlje da u ovu partiju ne smije ići sam! 

A, ostao je i bez emisara, pa sada nema koga poslati u Beograd da upozori Vučića da od priče koju pokreće neće biti ništa, ali eto on mora da je pokrene. Ova igra mnogo je veća od svakog pojedinca unutar Bosne i Hercegovine, kao i etničkih skupina, koje nacionalne vođe već tri decenije drže u torovima. Ovo je priča svih nas.

Jer, apsolutno je jasno da teritorija i državna imovina su osnovne pretpostavke za postojanje države, njenog teritorijalnog integriteta i političkog suvereniteta. Ali 'Karađorđevo' još živi, a planovi se realiziraju polako i lagano. Razvuci im pamet, da bi se lakše došlo do cilja. Iz Hrvatske okolišaju, dok Dragan Čović mudro šuti.

Granica između BiH i Srbije, jednako tako i Hrvatske mogu se definirati tek ukoliko se ispoštuju dva principa. 

Prvi korak bi bio uvažavanje Badinterovog principa definiranja granica u procesu disolucije SFRJ. Po Badinteru, granica između BiH i Srbije je sredina rijeke Drine. Tek po ratifikaciji te granice, moglo bi se pristupiti i nekada davno najavljenoj korekciji međusobne granice između BiH i Srbije.

Drugi princip koji mora biti ispoštovan prije korigiranja granice između ove dvije zemlje, smatraju stručnjaci, je ustavno propitivanje odnosno poništenje Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu u bh. entitetu RS. 

I kada smo došli do toga nastao je problem. Šume RS-a založene su kao kolateral u posljednjoj prodaji obveznica u iznosu od skoro 700 miliona KM, a Ustavni sud BiH je kazao da to nije imovina Republike Srpske. Obveznice je kupila Srbija i zato se Vučić pravi nemušt kada izgovara 'tamo neke šume', a usta mu se suše, jer zna koliko ih je platio!

BiH je bila u velikoj opasnosti, a nažalost još uvijek je, zbog objektivne mogućnosti da se desi okupacija energetskog suvereniteta na Drini, i to na štetu Bosne i Hercegovine. 

„Drina je ogroman energetski potencijal i to država BiH ne može sebi dozvoliti“, upozorava godinama ekspert za državnu imovinu Muharem Cero. 

Sva je nesretna sudbina BiH godinama vezana za imovinu i njen teritorij i želju njenih susjeda da podijele Bosnu.

Jer priča i Srbije i Hrvatske o nekom dogovoru tri naroda u BiH je isključivo u funkciji njihovog utjecaja na stanje u Bosni i Hercegovini. A, aktuelna vodstva susjednih država su režimi opasni po svoje države i narod, a o opasnosti po BiH i planovima koje žele realizirati (Karađorđevo) je i suvišno govoriti. Jer, ma koliko nekome to iluzorno zvučalo režimi u Beogradu i Zagrebu kroz projekat Karađorđeva se održavaju konstantnim podgrijavanjem tog ambijenta. 

Vučić uporno priziva mir i priča kako nekom smeta 'stabilna i jaka Srbija', dok ostvaruje crne scenarije za BiH u smislu da je 'BiH nemoguća država'.

Korak po korak zahvaljujući njegovoj ekspozituri u liku i djelu Milorada Dodika Bosnu i Hercegovinu drže u blokadi. Zato ovdje nema dogovora mimo institucija BiH, koje su jedino mjerodavno tijelo u kojem se kompromis može postići. Na kraju i o šumama i rijekama odlučivat će Parlament BiH, a nikako Milorad, Dragan i Bakir.

Upravo je najveći problem kada je riječ o Dejtonu nastao nedefiniranjem vlasništva nad imovinom iz kontinuiteta, a posebno nad javnim dobrima, koja su vlasništvo svih građana na teritoriji cijele BiH, a ne jednog poddržavnog administrativnog aranžmana. Taj problem umetnut je u ciljeve OHR-a prije njegovog zatvaranja, prepoznati kao 5+2. Zato Dodik ne priznaje Christiana Schmidta i priziva odlazak stranaca, ali bez ispunjenja Programa 5+2 to se neće desiti.

Ono je definisano kao prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti, a opet to je moguće raditi isključivo i jedino u Parlamentarnoj skupštini BiH.

A, ako se pitate šta je sa nametnutim Zakonom o zabrani negiranja genocida, e njega je Dodik samo koristio kao neposredni povod za luđački pohod. Baš kao što su velike sile Gavrilov pucanj u Sarajevu iskoristile za početak Prvog svjetskog rata, a uzroka je bilo mnogo više i dublje su prirode.