Treći entitet spašava Dodika, ne podleći pritisku za HDZ-ov Izborni zakon

Piše: E. Metaj

Secesionistička politika predsjednika Milorada Dodika mogla bi opet prevariti predstavnike međunarodne zajednice da bi ustupcima odobrovoljili predsjednika HDZ-a da mu konačno okrene leđa. Dijelom je to već demonstrirao državni parlamentarac Nikola Lovrinović napuštanjem sjednice Ustavno – pravne komisije Parlamenta BiH. Bez obzira što lider HDZ-a Dragan Čović danas šalje poruke da ne igra dvostruku igru s Miloradom Dodikom protiv BiH Lovrinović je svojim izlaskom želio srušiti kvorum i tako pokazati SNSD-u da imaju pouzdanog partnera. 

Time je HDZ izbjegao biti i dijelom rasprave o izmjenama Izbornog zakona koje su predložili SDP i Naša stranka. Njih one ne interesuju jer je Čović jasno poručio da dogovori s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem idu u dobrom pravcu.

"Postoji potpuno razumijevanje da se Hrvatima ne trebaju birati predstavnici ni u Domu naroda, ni u Predsjedništvu. Uz uvažavanje presuda Europskog suda i Ustavnog suda BiH. Ne može Centralna izborna komisija, ovako nelegalno i nelegitimno, biti zakonodavac. A to je cilj nekima da se ne provedu izmjene Izbornog zakona kako bi CIK arbitrirao”, kazao je Čović.

Nije Čović zaboravio da mu nije bilo mrsko arbitriranje CIK-a kada su tamo sjedili njemu i SNSD-u odani kadrovi, ali sada mu je važno kao i Dodiku omalovažavati još jednu državnu instituciju. Dugo je Čović šutao, a prekid tišine najavili su njemu odani mediji uvodom o potrebi da se Bakir Izetbegović konačno odmakne od predsjednika DF-a i aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. Pokazalo se da je Komšić, iako često osporavan zbog saradnje sa SDA, bio i ostao nepremostiva prepreka politikama daljnje podjele BiH. To je prema njegovim tvrdnjama i bio razlog da uđe u državnu vlast sa SDA kako bi mogao štititi interese BiH od politike predstavnika “tri naroda”.

Čini se da je etnonacionaliste zabolio razgovor Komšića sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD i izaslanikom State Departmenta za Zapadni Balkan Gabrielom Escobarom koji mu je tom prilikom priznao da vodi lidersku politiku. Nakon najave sankcija sigurno je ova izjava bila novi alarm u etnonacionalnim taborima da se moraju pregrupisati.

Već u Beogradu bilo je vidljivo ateriranje Milorada Dodika, koje se nikako ne bi smjelo protumačiti kao odustajanje od krajnjeg cilja, a to je nezavisnost RS-a. Krenule su opet poruke iz Zagreba i Beograda o potrebi dogovora naroda uz njihovo isturanje Bakira Izetbegovića kao lidera poželjnog za razgovore. Postoji opravdan strah da su se lakovjerni i dokazano nedovoljno angažirani predstavnici EU upecali u zamku oživljavajući i sa svoje strane ideje o vaninstitucionalnom rješavanju bosanskog Gordijevog čvora.

Svakome je jasno da BiH samo na kompromisu treba funkcionisati, ali ni jedan ne bi smio biti pod svaku cijenu, posebno ne po cijenu države. U igri “etnonacionalista da svako mora nešto dati da bi dobio” mogli bi se opet naći prevarenim. Na to je upozorio Komšić tvrdnjom da Dodika samo spašava HDZ-ov Izborni zakon. Time se ne bi spasila država, samo bi secesionizam postao manje agresivan. Izbornim zakonom po volji Čovića treći entitet bi postao realnost, a s njim bi porasle i šanse za secesionizam RS-a. U tom pravcu još želimo vjerovati da je Izetbegović bio iskren u razgovoru s Escobarom tvrdeći da sve parlamentarne stranke trebaju postići dogovor oko Izbornog zakona i da se ne nada kako bi ipak uz pomoć bošnjačkih političara bliskih Čoviću mogao opet zadovoljiti želje partnera u vlasti.