Piše: A. Čorbo-Zećo
Do sada smo naučili da povratnike u bh. entitet Republiku Srpsku napadaju i teroriziraju 'mentalni bolesnici' okićeni četničkom ikonografijom, tako su iz MUP-a RS skoro svaki napad na Bošnjake i nesrpsko stanovništvo pravdali sigurnosni organi u RS-u.
Niz je takvih primjera, a sjećanja još uvijek svježa i s prvim mrakom zaključavanje u kuće sve teže pada povratnicima, koji su sada, prema svjedočenjima tamošnjeg stanovništva bukvalno u panici.
Nakon politike koje nesmetano provodi Milorad Dodik u svojim secesionističkim pohodima ili kako on voli reći 'mirnom otcjepljenju' povratnici razmišljaju o napuštanju ove teritorije BiH. Posebno stariji koji su svjedočili etničkom čišćenju i genocidu.
Jedan od povratnika u Vlasenicu za Patriju otkriva da se osjećaju nezaštićeno i prepušteni sami sebi. Jasno je da niko nema pravo da izaziva i vrši teroriziranje nad povratnicima koji su svoj život usmjerili i provode u skladu sa načelima i pravnim normama Dejtonskog mirovnog sporazuma. Niko, pa ni mentalni bolesnici, kako ih MUP RS-a voli nazivati. Ali niko ih ni od takvih nije zaštitio, pa je strah od politike Dodika još veći.
Stoga bi se, a cijeneći aktuelno političko-sigurnosnu situaciju koja je i više nego usložnjena ekstremnim ponašanjem i djelovanjem Dodika, a kao i nedavni sastanci sa predstavnicima međunarodne zajednice koji nisu polučili nikakvim rezultatom, Ministarstvo sigurnosti BiH i sve sigurnosne agencije BiH u saradnji sa MUP-om RS trebali djelovati sa posebnom odgovornošću i pažnjom na očuvanju mira u BiH.
To posebno uključuje zaštitu nesrpskog stanovništva na prostoru Republike Srpske. Povratnici otvoreno pozivaju da im se pomogne kako ne bi došlo do masovnog iseljavanja.
Republika Srpska nije nikakvo ekskluzivno pravo srpskog naroda kao što Federacija nije isključivo mjesto življenja za Bošnjake i Hrvate. A, to su dužni pokazati Miloradu Dodiku politike koje prije svega zastupaju građanski koncept uređenja BiH.
Već smo zaboravili našu zabrinutost što su šutjele nadležne pravosudne institucije i nisu poduzimale nikakve mjere u situaciji kada je policija RS očito izašla iz okvira svojih nadležnosti i vršljala po bošnjačkim kućama.
Opravdano sa velikom dozom straha, povratnici i drugi građani ukazuju na montažu i selektivno djelovanje policijskih organa, u kojima nema ravnopravne zastupljenosti naroda. Povratnicima za život nije dovoljan samo novi asfalt, potrebna im je prije svega sigurnost i radna mjesta.
To u Republici Srpskoj nemaju, a strah je sve veći, dok uz prešutnu saglasnost viših sila Dodik srlja u 'mirno otcjepljenje'.
Samir Okić, veliki humanitarac iz Vlasenice, kojeg je lično rahmetli Alija Izetbegović neposredno nakon agresije na BiH imenovao za koordinatora povratka za područje Doboja, danas kao i drugi Bošnjaci u RS-u pomno osmatra situaciju. Mnogi ga pozivaju i svoj strah dijele s njim, a njemu je ostalo, kao i drugima samo vjera da se 90-e neće ponoviti.
Da bi se te pretpostavke i ostvarile nužna je rekacija sigurnosnih službi, koje moraju stvoriti uslove za siguran život.