Bakire, ne opet s Dodikom i Vučićem, drži se zakona, Ustava BiH i njenih institucija

Piše: Ernad Metaj

Boravak Gabriela Eskobara u BiH ne bi smio, a čini se da jeste, ohrabriti predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da o sudbini BiH opet sam raspravlja s onima koji joj očigledno ne misle dobro. Naivno je Izetbegovićevo revitaliziranje Vučićeve uloge u ratu tvrdnjom da nije bio komandant, već da je imao mladalačke ispade. Vučić više nije mlad, ali ispadi ostaju. Pokazao je to nedavno "poučnom" pričom o Voji i raku na jednom skupu.

„Njega je deda vodio na more u Umag. I njega je neki rak kako je on rekao ujeo. Onda je on ubio tog raka i sahranio ga. Napisao mu je, ovdje leži rak kojeg je ubio Voja iz Veternika. Ja mislim da treba da pozovu Voju iz Veternika da odgovara za genocid“, poručio je Vučić.

Osim što njegova vlast u Srbiji štiti lik i djelo Ratka Mladića, hapsi i kažnjava antifašiste, negira genocid, Vučić je sada počeo zbijati šale o genocidu, loše i neukusne. S tim i takvim nepromijenjenim Vučićem Izetbegović bi se opet rado našao, u Brčkom, bilo gdje, samo da pozove. Sastao bi se Izetbegović i s Dodikom, da ga urazumi, ali je ovaj odbio. Ili, možda nije, možda je po dozu razuma išao u Tursku na noge „sultanu“ gdje je kratko prije njega bio upravo Izetbegović, pa ostaje dilema da li mu je on otvorio vrata.

Time se, istina djelomično, ostvarila želja hrvatskog predsjednika da se Turska uvuče u rješavanje problema u BiH. Preko Srbije i Hrvatske tu bi bila i Rusija, a Izetbegović bi kao državotvoran političar morao znati kuda to može odvesti. Turska je s Iranom i Rusijom  u Siriji uspješno anulirala američki uticaj na mirovne pregovore. Od mira u Siriji nema ništa, al predsjedniku pod šapom ove osovine nije loše. Ako zaista voli državu i stalo mu je do nje Izetbegović mora ostati principijelan i insistirati da se problemi rješavaju u institucijama BiH, a ne opet na nivou „trojice poglavica“. EU i SAD vole kada se nezavisnost države brani pozivanjem na Ustav, zakonima, istinom, nadležnostima. Primjer kako se to radi je premijer Kosova Albin Kurti koji je shvatio da su „srpski prijatelji“ nemoćni dok insistiraš na zakonu.

U tom smislu protiv Dodika se ne bori „privatnim“ odlascima u Tursku i tajnim susretima s onima koji bi da ruše BIH. Ne bori se ni tvrdnjom da je njegova stranka kooperativna i da je spremna unaprijed potpisati sve što joj predlože eksperti EU. Znači li to da je Izetbegović spreman dati posebnu izbornu jedinicu HDZ-u, ali se krije iza opozicije koju zaboravi čim osjeti priliku da bi moglo opet po starom. Iako Izetbegović najčešće pominje rat, još se ne puca i ne treba se voditi onom „potpisuj Alija nek je ko avlija“.

Prije tajnih sastanaka sa bilo kim, razgovora s Vučićem, Erdoganom i Milanovićem oni koji se istinski bore za nezavisnost i suverenitet BiH trebaju koristiti pravne mehanizme. Tako još niko nije podnio apelaciju Ustavnom sudu za zakon kojim se poništava primjena Izmjena krivičnog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik na području RS-a. Lakše se zaklanjati iza OHR-a kojeg svakako ne amnestira vlastita nezainteresiranost za sudbinu vlastitog zakona, nego pokazati tom OHR-u da smo mu mi spremni braniti i čuvati dignitet jer je to po Dejtonu. Nije tajna da bi i OHR volio da domaći političari podnesu apelaciju Ustavnom sudu BiH. 

Osim toga međunarodna zajednica je izuzetno osjetljiva na korupciju. Opet su je naveli kao najveći problem u BiH. Zato oni koje brane nezavisnost i suverenost BiH trebaju učiniti sve da se konačno krene u obračun sa kriminalom. Istina, bolno je jer bi mnogi morali „počistiti“ svoje redove. Mogu to i bez suda, dovoljno je da se javno odreknu onih koji su korumpirani umjesto što od sebe tjeraju one koji neće da slušaju. Ako je međunarodna zajednica u ratu zbog šverca naftom i oružjem prekinula prešutnu saglasnost za okupaciju BiH, sada bi zbog korupcije mogla dići ruke i od onih koji borbu za BiH ne vide dalje od punjenja vlastitih džepova.