SAD su u pravu, korupcija ubija BiH, ali ne mogu je riješiti lideri koji je proizvode

Piše: E. Metaj

Član Predsjedništva BIH Milorad Dodik za sebe uvijek kaže da je pošten jer nema presuda protiv njega. Prijava je bilo oko 30, neke su odbijene, neke su još u tužilačkim ladicama. Pošten je i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a koji je suđen, ali su tužilaštva zakazala. Njih dvojica danas zajedno žele dijeliti BiH. Do sada im je dobro išlo jer s druge strane među onima koji odlučuju, a navodno bi branili BiH nije malo onih kojima se sudi, ili su prijavljeni za korupciju. Na sudu je nekadašnji potpredsjednik SDA Asim Sarajlić koji je državni delegat, bivši potpredsjednik SDA, a sada lider PDA Mirsad Kukić nepravosnažno je osuđen na godinu dana u istom predmetu za koji se sudi Sarajliću. 

Na sudu su premijer F BiH Fadil Novalić i dopremijerka i ministrica finansija Jelka Milićević. Kad nisu u sudnici njih dvoje kroje politiku vlade F BiH. Lista političara protiv kojih je podignuta optužnica, ili su podnesene prijave protiv njih u BiH je dugačka, a samo rijetki odgovaraju.

Hrvatska je već nakon četiri mjeseca od formiranja Ureda evropskog javnog tužitelja osjetila šta znači kada se korupcijom bavi neovisan organ. Zbog sumnje u zloupotrebu sredstava iz EU po nalogu evropskog javnog tužitelja uhapšeni su, bivša ministrica Gabrijela Žalac, ravnatelj Središnje Agencije za financiranje i ugovaranje projekata EU Tomislav Petric te dvojica poduzetnika, Marko Jukić i Mladen Šimunc. Njihovo hapšenje moglo bi nam otkriti zašto aktuelne politike u BiH ne provode reforme koje bi našu državu približile članstvu u EU.

Evropski javni tužilac je uspostavljen jer je dosadašnja praksa pokazala da nacionalna pravosuđa nisu bila efikasna u suzbijanju korupcije i zloupotrebe evropskih fondova. Prema svim ocjenama, a posebno međunarodnih institucija pravosuđe u našoj zemlji je zakazalo u borbi protiv korupcije. Tako u jednom od izvještaja OSCE-a u naslovu stoji sindrom nekažnjivosti.

-    Ukupna slika koju nudi praćenje teških predmeta korupcije (tj. onih predmeta koji su kategorizirani kao predmeti visoke i korupcije srednjeg nivoa) može se jednostavno opisati kao zatajenje krivično-pravnog sistema koje je dovelo do de facto nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela, navodi se u trećem godišnjem izvještaju o odgovoru pravosuđa na korupciju.

Uz pad optužnica, pao je i broj osuđujućih presuda, a pravosuđu samo u rijetkim situacijama treba manje od tri godine da predmet dovedu do kraja. U slučaju na početku spomenutih političara to je dovoljno da im se ne ugrozi mandate. Sud je samo ekspresan bio u slučaju Duška Raduna, bivšeg načelnika općine Grahovo i delegata u Domu naroda F BiH. Zbog netransparentne podrške lokalnim sportskim organizacijama presuđen je na osam mjeseci zatvora, dovoljno da mu se oduzme mandat iako je kaznu zamijenio za novčanu. U tom trenutku SNSD-u i HDZ-u bilo je važno da Radun ne bude u Domu naroda F BiH, a naredni koji je umjesto njega ušao odmah je stao uz redove SNSD-a.

Vjerujemo da su s ovim upoznati predstavnici međunarodne zajednice, pa pomalo iznenađuje činjenica da i dalje računaju da se aktuelne vlasti mogu i žele obračunati s korupcijom. Evropski javni tužilac nema ingerencije u BiH a domaće pravosuđe opterećeno sumnjom da nad njim postoji snažan politički uticaj osim smjena u vlastitim redovima još ne pokazuje ozbiljne namjere da dokaže suprotno. Svoju statistiku popravljaju na sirotinji koju u zatvor šalju jer je primjera radi usjekla par metara drva u šumi. S druge strane slučaj Pandora je slika bh. pravosuđa. Nakon sedam godina kriminal težak 2 milijarde maraka sveo se na 1,7 miliona.

Zato je jedino realno da SAD i EU konačno pokrenu mehanizam sankcija za mnoge političare, ne samo Milorada Dodika. On jeste glavni krivac za najtežu krizu u BiH od završetka rata, ali objektivno ne bi mogao daleko dobaciti da nema “braću po korupciji” na raznim stranama. Ako ne bude sankcija, onda je novi sukob realna opcija. Sa ratom nestanu i krivična djela.