(Patria) - U moru ekscentričnih izjava predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, oku pažljivog promatrača političkih zbivanja nije promaklo to da je Milanović, ni manje ni više, nego pozvao premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, da se Hrvatska umiješa u izbore u Bosni i Hercegovini.
"Pitam Plenkovića kako misli pomoći Hrvatima na izborima naredne godine u dom naroda, koji je jedina poluga zaštite vitalnih interesa koji su Hrvati koristili dva do tri puta ne više, da im ne budu izabrani ljudi koji su Hrvati taj dan, nikad prije, nikad kasnije koji čak ne skrivaju to da etnički nisu Hrvati i pripadnici te zajednice koji dolaze iz kantona u kojima Hrvata više nema, ali im pripada kvota i koje biraju Bošnjaci. To nisu predstavnici hrvatskog naroda. To je pervertiranje logike i duha Dejtona. Da uzmem tvoje pravo i onda njime brišem pod. To je puno veći problem od Predsjedništva koje je simbolička stvar", kazao je Milanović.
Milanović očito uviđa da stvarna moć u političkim odnosima unutar Bosne i Hercegovine se ostvaruje kroz Domove naroda koji imaju, (obzirom na veoma raširen mehanizam zaštite tzv. vitalnog nacionalnog interesa) i veću zakonodavnu moć u odnosu na Predstavnički (građanski) dom.
Također, Milanović uviđa da samo Čovićeva i HDZ-ova dominacija u Domu naroda (gdje je potrebno imati 12 od 17 delegata u Klubu Hrvata) istima garantuje da moraju biti vlast u Federaciji i na nivou države pod svaku cijenu. Ukoliko bi se desilo da probosanske ili građanske stranke, ostave stranke tzv. HNS-a na 11 delegata u Klubu Hrvata u FBiH, onda bi to značilo da stranke tzv. HNS-a nemaju mehanizam ucjene. Odnosno sredstvo ucjene pomoću kojeg formiranje vlasti u FBiH i na nivou BiH uslovljavaju time što minimalno traže (te uvijek i dobiju) pola vlasti u FBiH i trećinu vlasti na nivou BiH, iako stranke tzv. HNS-a u pravilu ne dobiju ni pola od onog broja glasova koje dobije većina građanskih stranaka (SDP, DF, NS).
Stoga je jasna Milanovićeva bojazan da upravo ove stranke kroz kantonalne skupštine u Dom naroda FBiH i Dom naroda BiH ne izaberu probosanske Hrvate, čime bi politički odnosi bili trajno promijenjeni u korist države Bosne i Hercegovine, jer bi se tada vlast mogla konstituisati bez vodeće stranke iz HNS-a, odnosno bez HDZ-a, ili uz minimalno učešće HDZ-a u vlasti, koje tada već ne bi moglo predstavljati problem, kočinicu, a kamoli jakog saveznika velikosrpskoj politici u BiH.
Ono što je međutim zanimljivo jeste, da i pored ovih činjenica, niko iz probosanskih stranaka, do sada nije doveo u pitanje to da predsjednik susjedne Hrvatske, otvoreno poziva svoga premijera da se ta država umiješa u izborni proces u Bosni i Hercegovini.
Takav poziv sam po sebi je skandalozan, jer je u diplomatskoj praksi i međunarodnim odnosima potpuno nezamislivo pozivati na miješanje u izborni proces druge države.
Način na koji Milanović i Plenković pokušavaju da "pomognu Hrvatima", tako što pokušavaju iznaći najbolji način kako da se Hrvatska umiješa u izborni proces u Bosni i Hercegovini, ponajbolje objašnjava i prirodu podrške koja iz Hrvatske stiže strankama tzv. HNS-a, glede navodne hitnosti izmjena Izbornog zakona.
U konačnici, upravo takav pristup, razotkriva "zvanični Zagreb", pred buljukom specijalnih izvjestilaca za BiH koje međunarodna zajednica zadnjih mjeseci šalje u Bosnu i Hercegovini.
Jasno je da zvanični Zagreb ne samo da želi imati nepriličan utjecaj u BiH, ne samo da želi određivati izborna pravila, nego zapravo želi birati vlast u Bosni i Hercegovini, što je, razumije se, nedopustivo.
Otuda i tolika nervoza zvaničnog Zagreba. Njima naprosto ne uspijeva da u punom kapacitetu biraju i određuju ko će biti vlast u našoj državi. Ako je suditi po trenutnom raspoloženju, taj kapacitet će biti sve manji. Možda već iduće godine, nikoga u BiH, zapravo i neće biti briga šta to iz Zagreba imaju da kažu o tome koga i kako građani Bosne i Hercegovine sebi imaju pravo izabrati, i da pri tome, nimalo ne mare šta o tome misli "purgerski dvojac Zoki & Plenki".
(A.Č.Z.)