Piše: Ernad Metaj
Opet je lider SDA Bakir Izetbegović čini se krenuo da solira u pregovorima oko budućnosti BiH. Dok državne institucije, pa i ona u čijem je rukovodstvu Izetbegović, ne funkcionišu otišao je u Dubrovnik na noge premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću. Bez državne zastave razgovarao je o odnosima s Hrvatskom, a bit će da je stvarni razlog isključivo bilo traženje rješenja za Izborni zakon u kojem legitimitet HDZ predstavlja kao ključni uslov za deblokadu F BiH i državnih institucija.
Brzo je Izetbegović zaboravio vlastite apele probosanskim snagama da zajednički djeluju što je rezultiralo stavom da se o Izbornom zakonu i ustavnim reformama ne pregovara dok traje atak na ustavni poredak BiH. Pri tome se kao imperativ postavio da se stvari rješavaju tamo gdje i treba, u institucijama BiH.
Nakon susreta Plenkovića i Izetbegovića vidno je porastao optimizam kod predsjednika HDZ-a Dragana Čovića. Opravdano se može postaviti pitanje da li je strah od mogućih sankcija koje su najavljene i za predstavnike SDA i HDZ-a izazvao spremnost za nove međusobne ustupke. Ako je suditi prema izjavama Plenkovića bit je Predsjedništvo BiH, a nije tajna da je to osim legitimiteta stvar i lične frustracije Dragana Čovića.
Interesantno je da razgovori dolaze uoči najavljenog dolaska predstavnika SAD i EU Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst u BiH kako bi se nastavili razgovori oko Izbornog zakona. Pri tome je važno napomenuti kako su isti ranije odgodili posjetu jer probosanske stranke zbog eskalacije krize u BiH nisu željele u tim razgovorima učestvovati. Od tada do danas stanje je postalo još gore što samo podebljava sumnju da Izetbegović i Čović ponovnim otvaranjem teme Izbornog zakona pokušavaju spasiti svoj, ili politički opstanak sebi bliskih osoba.
Bolje država na panju, nego vlastita, ili karijera njemu odanih kadrova, mogla bi biti logika Izetbegovića. Njegov naizgled ničim izazvan izlazak iz okvira dogovora sa probosanskim strankama mogao bi biti rezultat vlastite procjene da li više gubi opiranjem strancima, ili okretanjem leđa prvo lideru DF-a Željku Komšiću, koji nosi teret saradnje sa SDA bez obzira na jasnu namjeru da time spašava interese BiH, a zatim i opoziciji koju je molio za pomoć.
Izetbegović se kao i Dragan Čović želi vratiti u predsjedničku fotelju. Do sada prepreka tome moglo je biti isključivo podilaženje interesima HDZ-a što bi za javnost mogao biti ekvivalent izdaji države. To što je trenutno Dragan Čović prestao pričati o trećem entitetu ne znači da je od njega odustao. Konkretan korak ka tome jeste legitimno predstavljanje na kojem uporno insistira. Ako je Izetbegović odlučio rizikovati, onda je zaključio da bi daljnje protivljenje razgovoru sa medijatorima koji su se otvoreno stavljali na stranu HDZ-a tražeći poene za vlastitu političku karijeru bilo pogubnije za njega lično. Ako je tako onda Izetbegovića budućnost države nikada nije previše ni zanimala.
Do sada se Dragan Čović suzdržavao od kritike secesionističke politike SNSD-a, čak su kadrovi HDZ-a za to nalazili opravdanja. Ni sada ne poziva na smirivanje tenzija već tome pretpostavlja dogovor HDZ-a i SDA oko Izbornog zakona. Pri tome Čović nam je otkrio da je bilo više online sastanaka i konferencija oko Izmjena izbornog zakona na nivou eksperata. Kojih, nije precizirao, ali je iznio očekivanje da će prije dolaska Palmera i Eicchorst sa Venecijanskom komisijom biti obavljen razgovor o usklađenosti postojećih prijedloga s onim što je prihvatljiv pravni stav unutar evropskog prostora.
Čini se da Izetbegović javnosti i partnerima u probosanskom bluku ima dosta toga za objasniti. U suprotnom bilo bi jasno da Izetbegović nikada nije odustao od toga da BiH i dalje drži zarobljenu u etnonacionalizmu i podjelama bez kojih bi mu bilo puno teže samog sebe nametati kao lidera. Sada je važno hrvatsko i bošnjačko prijateljstvo da bi se navodno zaustavio Dodik, a kada se Izbornim zakonom legitimira treći entitet onda će javnost zamajavati potrebom uspostave srpskog i bošnjačkog prijateljstva paradirajući na susretima sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Nek se na vlasti, a država kolika je tolika je.