Lavica Bisera - kad si gladan ti si svoj!

Piše: E. Metaj 

Ako bismo život posmatrali iz perspektive ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković onda je zbog razmaženosti 150.000 mladih ljudi napustilo BiH. Otišli su da se pate vani, da krvavo zarađuju koricu hljeba, a u BiH su mogli „sastaviti kraj s krajem“. Ta nezahvalna čeljad što bi narod rekao „traže hljeba preko pogače“. Ne vide koliko je vrpci presječeno kako bi se svečano otvorile brojne javne kuhinje, čak i za bebe. 

„Optimisti“ simboličan je naziv jedne od javnih kuhinja u kojoj se hranio mladić što je sa desetkom diplomirao reformu javne uprave. Pametni idu na kazan, da se ne muče kao djeca političara koje roditelji tjeraju da rade kako bi se prehranili. Jedeš, a ne radiš, a sa desetkama još povedeš i majku. Bolno je razdvajati majke od djece. Koliko je samo duševne boli osjetila Bisera jer su je mediji krivili što je sina gurnula u daleki Katar da se pati u bosanskoj ambasadi. Ko mu je kriv kad nije imao desetke, ko ne uči dobro ne može besplatno da se hrani.

„Optimisti“ zadržavaju ljude u BiH. Dokaz je to da nije sve tako crno, da postoje entuzijasti koji ne daju da oslabe ljudi koji se bore za BiH. I Bisera se bori za BiH, ali nije na kutljači iz javne kuhinje. Ona je poput lava, a njemu ipak treba nešto malo masnije. Od rike lavova kojom nam je dočarala svoj susret sa ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejom Lavrovim gore je samo potpuno odsustvo empatije kod Bisere. Nema ona dodir sa realnošću, ne stiže se malo bolje zagledati unutra od zgusnutih međunarodnih turneja čiji krajnji domet je nabavka besplatnih hurmi. Ko ima pravo reći da život u BiH ipak nije sladak?!

Bisera je izazvala buru reakcija na društvenim mrežama. Iako mnogi smatraju da je uvrijedila građane neće podnijeti ostavku. Jednostavno je, ne vidi šatore pred Predsjedništvom BiH i vladama. Šatori su ipak rezervisani za nešto drugo, ispod njih se još uvijek kliče „živio nam predsjedniče“. 

Tamo je politika druga, od nje nas Bisera brani, a ustvari s njom se hrani. Od sekiracije političari se samo goje, i ubjeđuju narode da se jedni drugih boje. Logika to je ista, nema više komunista. Ipak i kod „bega i kmeta“ kao i u okviru „srpskog svijeta“ partijska se knjižica još pika. Oko vlasti skupljaju se loši đaci što nam budućnost pesimizmom boje i guraju odlikaše da pred javnom kuhinjom stoje. Statistiku oni imaju svoju i kad ovce nisu na broju. 

Nije do Bisere. Ona je samo eksponent politika koje narod uporno bira iako je svaki peti stanovnik BiH po svjetskim standardima siromašan. Ali kaiš se u BiH uvijek može stegnuti više da bi se sastavio kraj sa krajem. Poznata marketinška poruka 'Kad si gladan nisi svoj', u BiH glasi: 'Kad si gladan ti si svoj'! U Bosni i Hercegovini samo su političari uvijek gladni.