Zloupotreba genocida za skrivanje korupcije, u BiH žrtve trebaju prestati aplaudirati dželatima

Piše: Ernad Metaj

Vlast u Srbiji je gluha na kritike za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida. Dokazala je to predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić nakon sastanka s visokim predstavnikom Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepom Borrellom. Na jasnu poruku da u EU nema mjesta za poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca Brnabić je izjavila da u tome ne pronalazi Srbiju i da ne smatra kako je ta poruka upućena direktno ovoj zemlji.

Možda je Brnabić mislila da u EU ne pronalazi Srbiju, samo što to nije pametno izgovoriti. Ovako i pored usvojene deklaracije u Skupštini Srbije o Srebrenici čini se poricanje genocida ostaje strategija države predvođene Vučićevim naprednjacima. Ono što pametna prešuti izgovori ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin koji je nametanje zakona o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca i zločina u BiH okarakterisao kao uvod za poništenje RS -a i napad na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Pretvaranjem sebe u žrtvu ponižavaju se stradali u genocidu i njihove porodice, ali i satanizuje vlastiti narod zlonamjernim podmetanjem kolektivne krivice kao paradigme o „genocidnom srpskom narodu“.

Kao što je genocid bio sredstvo srpske vlasti devedesetih da pokore BiH, tako se danas osporavanje zabrane negiranja genocida i svih zločina koristi kao opravdanje za novi pokušaj razbijanja države. U tome prednjači predsjednik SNSD-a Milorad Dodik koji je čini se na genocidu jedino naučio profitirati. Prvo ga je kao prvi među Srbima javno priznao i uz pomoć Zapada došao na vlast u RS-u koju sada pokušava spasiti njegovim negiranjem, snažnijim i odlučnijim od onih koji su ga počinili. 

Iako u EU nema mjesta negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca ima za one koji negatorima pružaju podršku poput mađarskog premijera Viktora Orbana. Njegov stav da se BiH ne može stabilizirati bez vraćanja prava koja Srbima pripadaju implicira da imaju pravo i negirati genocid što je objektivna prijetnja da bi se mogao ponoviti. Orban je protiv evropskih sankcija Dodiku koji povratak Srba u državne institucije uslovljava poništavanjem nametnutog zakona o zabrani negiranja genocida, ali se ne odriče separatističke politike. Iz tog opasnog narativa još se ne mogu otrgnuti njegovi najbliži saradnici što je jasno iz poruke šefa kluba delegata Srba u Domu naroda BiH Sredoja Novića da će Inzkov zakon biti kamen spoticanja u BiH ne samo do narednih izbora.

SNSD time poručuje da nije spreman za EU. Problem je što nisu ni „nositelji evropskih vrijednosti“ čiji su delegati u Domu naroda glasali da se Inzkov zakon ukine. Budimo objektivni upitno je i evropsko opredjeljenje njihovih partnera u vlasti kojima su puna usta borbe protiv negiranja genocida. Zbog toga ozbiljno treba shvatiti one koji smatraju da za krizu u BiH nije kriv nametnuti Inzkov zakon. On je samo sredstvo da se BiH drži daleko od EU gdje nema mjesta ni za one koji negiraju korupciju preko koje se izvršio ekonomski genocid. Ovako žrtve opet trebaju aplaudirati svojim dželatima. U suprotnom crno nam se piše.