Piše: Ernad Metaj
Dok u Evropi ne kriju od građana da ih čeka „krvav posao“ oko očuvanja standarda građana zbog poskupljenja i mogućih nestašica energenata i hrane u BiH izvršna vlast ne radi ništa, ili nas uvjerava da razloga za paniku nema. Kao i u svakoj krizi opet je „nestao“ predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija. Ako je suditi prema stavovima njegovog stranačkog šefa Milorada Dodika to je očekivano da bi se BiH opet pokazala nemogućom zemljom, ali i potpuno urušio njen evropski put. S druge strane iz Vlade F BiH koja se krije iza državne tajne o robnim rezervama kritikuju širenje panike, a sami je izazivaju svojim nonšalantnim odnosom prema poskupljenju koje očigledno ne mogu kontrolisati.
Dok se u Evropi najavljuju mjere koje smo mi na Balkanu već živjeli poput točenja goriva po sistemu par – nepar u F BiH se toleriše bahatost direktora Naftnih terminala u Pločama koji nadležnim institucijama uz pomoć hrvatske policije sprječava kontrolu poslovanja. Revizorima je jasno poručeno da se u Pločama mogu kupati, ali ne i raditi. Praktično, dok vlast razvali sve čega se dohvati građani trebaju biti kao Muzafer iz narodne poslovice koji dok drugi „odrađuju posao“ treba da se kupa.
Ono što nije državna tajna je da BiH ima problem s rezervama goriva jer kako kaže federalni premijer Fadil Novalić „jer nemamo terminale“. Ispravno je reći da imamo terminale, ali se vlast nije potrudila da ih dovede u funkcionalno stanje pa sada opozicija predvođena SDP-om vadi kestenje iz vatre bitkom za smanjenje akciza.
Evropska preporuka je da države trebaju imati zalihe goriva za tri mjeseca. Odgovorni u Operatoru terminali F BiH čije zavisno preduzeće u Pločama ne poštuje institucije svoje države priču o rezervama izbjegavaju, vjerovatno jer ima istine u riječima predsjednika Udruženja naftnih derivata Federacije BiH, Milenka Boškovića da su rezerve nafte mogu trajati do podneva u jednom danu. Pri tome mala je utjeha da F BiH ima bar nešto, a RS nema ništa, a i kada ima drži u Srbiji.
Građanima je sve teže sačuvati optimizam i teško je čašu gledati polupunom umjesto polupraznom jer je procenat onoga što možemo kupiti za isti novac sve manji. Najbolje se to osim goriva vidi na cijenama ulja za koje vlast u F BiH priznaje da je deficitarno. Optimizam je teško graditi na činjenici da barem žitarica imamo za tri mjeseca, do naredne sjetve. Da bi bilo sjetve u pravu je premijer Novalić treba usvojiti budžet, ali isti treba biti puno veći od planiranog.
Vlast će se morati potruditi da dokaže da „ne puca iz prazne“ kako to kaže profesor Izudin Kešetović, ili da im kriza nije nova šansa za bogaćenje pojedinaca kako se moglo čuti u Parlamentu F BiH. Vlast još uvijek može prebacivati iz džepa u džep, a narod neće moći jer u džepovima ima sve manje. Njihove plaće ako se rast cijena uskoro ne zaustavi neće moći biti ni za polovinu ranijih potreba. Zato se oni kojima kako kaže predsjednik Sindikata u Ministarstvu vanjskih poslova Miroslav Vujčić gorivo nije skupo ni da je 10 maraka moraju malo prizemljiti i život pogledati očima onih od kojih oni dobro žive.