Krivci za loše stanje u BiH ne smiju biti favoriti EU i SAD-a za njenu budućnost

Piše: Ernad Metaj

Povjerenik SAD-a za zapadni Balkan Gabriel Escobar nam je samo još jednom otvorio oči i svojim izjavama, za iskusnog diplomatu neuobičajeno kontradiktornim, potvrdio da je život običnog čovjeka samo kolateralna šteta surovih političkih kompromisa. Svima koji žive u BiH Escobar je uprkos činjenici da njegova zemlja puno polaže na borbu protiv korupcije poslao poruku da se ona u našoj državi isplati. Zna Escobar da ljudi u BiH žive loše, zna i da su etnonacionalističke političke elite krive za to.

-    Problem su neodgovorno vodstvo, korupcija, političari koji insistiraju ostati na vlasti pod svaku cijenu, riječi su Escobara.

Ipak, ne bi im Escobar kvario „okvir“ u kojem su razvili sistem za nekažnjenu pljačku. Pričom da se o građanskoj BiH može pričati tek kada postane članica EU Escobar političku emotivnost pretpostavlja raciu. Svakom prosječno politički pismenom čovjeku je jasno da BiH u EU ne može sa postojećom diskriminacijom onih koji ne žele u jedan od tri tora koje Dejtonski sporazum nije utvrdio kao „okvir“ za budućnost, već kao nužnost za prestanak sukoba u BiH.

Proizvod torovske podjele u BiH je jedino „legitimnost“ sve većeg siromaštva i nesigurnosti većine koja se nastoji držati zarobljenom u nametnutoj torovskoj podjeli. Rezultat toga u BiH najbolje je oslikan u komentaru potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića koji kaže: „i dalje smo svako u svome rovu i dalje su 90 – te, vrijeme je stalo za nesretnu zemlju, samo se ne puca“.

Dok se pucalo dijelovi BiH su se etnički čistili. „Svoj na svome“ je u BiH potpuno izgubilo pravi smisao. Ljudi su u ratu protjerani sa svojih ognjišta, većina je sreću pronašla van BiH. Prestalo se pucati, a egzodus nije zaustavljen. Tuđe ognjište mnogima nije donijelo sreću, a malo razloga za slavlje su imali i oni koji su ostali na svome pragu. Umjesto puške samo su podobni dobijali „hljeb u ruke“. Etnički je zamijenio ekonomski progon. Manifestovan je kroz politiku „svako svome“ gdje je nacionalni interes zamijenjen isključivo stranačkim.

Sa rastom partiokratije rasla je i korupcija koju Escobar vidi kao najveći problem BiH. Ipak su mu od Mijatovića kao jednog od nositelja alternative u BiH čini se ipak draži političari sa crne američke liste i njihovi partneri koji ne prezaju prkositi SAD – u i EU kroz otvorenu podršku Rusiji. Da iza svega ne stoji isključivo politički pragmatizam međunarodne zajednice danas je opet pokazao Savez socijalista i demokrata u Evropskom Parlamentu koji je pozvao EU da se konačno probudi kada je riječ o Zapadnom Balkanu.  Oni navode da nekoliko regionalnih i globalnih sila ima sve veći politički i finansijski interes da osujeti evropske ambicije zemalja zapadnog Balkana.

Među potpisnicima je i Tonino Picula iz Hrvatske kao portparol pomenutog saveza. U dijelu koji se odnosi na BiH oni su istakli „BiH nalazi u dubokoj političkoj krizi, rastrgana od strane korumpiranih političkih elita, poricatelja genocida i prokremljskih političara.”

Za razliku od Escobara koji bi mijenjao Izborni zakon po želji etnonacionalista oni insistiraju na evropskim sankcijama protiv onih koji bojkotuju državne institucije. Upravo ti političari ne žele dati podršku tehničkim promjenama Izbornog zakona bez čega ni Escobar ne može očekivati da građani kazne one koji su BiH postavili za evropskog prvaka po korupciji.