(Patria) - Dan nakon srdačne čestitke bosanskohercegovačkim muslimanima povodom Ramazanskog bajrama, lider HDZ-a Dragan Čović oglasio se povodom još jednog (bitnog) datuma u kalendaru - godišnjice smrti ratnog ministra odbrane Republike Hrvatske Gojka Šuška.
"Danas obilježavamo 24. godišnjicu smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška, koji je ostavio nemjerljiv doprinos na suvremenu Hrvatsku. S ponosom pamtimo njegovo ime i djelo te se, kao rođenog Širokobriježanina, prisjećamo njegove svjesnosti važnog zajedništva Hrvata u RH i BiH", poručio je Čović, a nešto opširniji je bio njegov HDZ koji je poručio putem Facebooka da će Šuška "povijest pamtiti kao jednog od najvećih hrvatskih sinova".
"Svjesnost važnog zajedništva Hrvata u Republici Hrvatskoj i BiH", tako, dakle, Dragan Čović imenuje sve ono što je Šušak prema BiH radio na vrhuncu svoje političke moći. Daleko precizniji, jasniji i argumentovaniji je bio Haški tribunal kada je 2017. godine potvrdio presudu tzv. "haškoj šestorci".
Koliko onda vrijedi i koliko je iskrena Čovićeva bajramska čestitka bh. muslimanima ako će se dan kasnije sa, kako kaže, ponosom prisjetiti čovjeka koji je sve učinio da tih muslimana (po cijenu zločina) na dobrom dijelu teritorija BiH uopće nema?
Naravno, nisu HDZ BiH i Dragan Čović usamljeni u njegovanju uspomena na zločinca Šuška. Emotivnije i svečanije je njegova smrt danas obilježena u susjednoj Republici Hrvatskoj, članici Evropske unije.
Takav je, dakle, odnos mostarskog i zagrebačkog HDZ-a (skupa sa određenim europarlamentarcima) prema presudama najvišeg pravnog arbitra na svijetu - Međunarodnog suda Ujedinjenih nacija u Hagu, dok istovremeno prijete velikom krizom i raspadom države zbog, prema njihovom mišljenju, nesprovođenja jedne presude Ustavnog suda BiH (tzv. presuda Ljubić) i legalnog izbora jednog člana Predsjedništva BiH koji im nije po volji.
Naime, tada je Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, u okviru žalbene presude šestorici lidera Herceg-Bosne, utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH na čijem su čelu stajali bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar odbrane Gojko Šušak, bivši načelnik Glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko i bivši čelnik Herceg-Bosne Mate Boban.
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane nezavisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Vijeće je tada zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.