Trnavci: Izolirano rješavanje 'hrvatskog pitanja' u BiH nije racionalna ideja

(Patria) - Prevelika pažnja pridaje se reformi izbornog zakonodavstva, a glavni prioritet u Bosni i Hercegovini trebala bi biti borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, kao i reforma i profesionalizacija pravosuđa i tijela za gonjenje (policijskih agencija, kako se one danas u medijima popularno nazivaju), kaže u razgovoru za Patriju Genc Trnavci, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću i  ad hoc sudac za ljudska prava u Strazburu

"Trenutni odnos institucija međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, kroz prizmu aktuelnih dešavanja unutar zemlje, je proaktivan. Međutim, pod uticajem lokalnih političkih aktera, tom pristupu nedostaje učinkovit modus, koji bi Bosnu i Hercegovinu čim prije uveo u članstvo Europske unije, što bi ubrzalo otklanjanje njenih muka i problema, kaže Trnavci.

Dakle, smatra da je odnos Europske unije prema Bosni i Hercegovini iskren i da ona stvarno želi Bosnu i Hercegovinu uključiti u svoje članstvo, ali misli da još ni sama ne zna kako to uraditi.

"Držim da su dosadašnji pristupi bili pogrešni. Čini se da bi Europska unija, možda, čak i pristala da krene u pravcu ustavnopravnog preustroja Bosne i Hercegovine, odnosno reforme njenog izbornog zakona, u kontekstu svekolikih polemika koje se u proteklom periodu vodile unutar bosanskohercegovačke javnosti. Držim da bi to bio pogrešan pristup. Najvažnija reforma koju bi Europska unija trebala podržati u cilju ohrabrivanija Bosne i Hercegovine, jeste reforma pravosuđa i reforma tijela za gonjenje (policijskih agencija), iz razloga što ta dva sistema zaštite vladavine prava moraju biti neovisni, profesionalni i biti podvrgnuti odgovarajućoj kontroli u ustavnopravnom sistemu provjera i kočnica. Ovo, iz razloga što njihovo nefunkcioniranje jeste najveća prepreka pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Ja bih rekao, da je, s jedne strane, u okviru pravosuđa, pored Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), od ključnog značaja Ured disciplinskog tužioca pri VSTV-u.

On mora biti izdvojen od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i kontrolirati rad VSTV-a. U tom smislu postoje brojni modeli kako se to može postići, ali to se ne može bez političke volje od strane Europske unije i političkih faktora u Bosni i Hercegovini. S druge, pak, strane, potrebno je strogo propisati ko može postati članom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, a to nikako ne bi mogao biti advokat, koji može biti doveden u iskušenje da ucjenjuje sudije i tužioce kada ovi napreduju, u situacijama kada pred ovim nositeljima pravosudnih funkcija nastupa ispred svojih klijenata u parnicima i krivičnim predmetima. Dakle, trebalo bi se precizno odrediti ko može postati članom VSTV-a, tj. predvidjeti minimum sadržaja njihove biografije i backgrounda. U njihov izbor trebalo bi uključiti poznate univerzitetske profesore prava, poznate umjetnike, javne ličnosti, novinare, pa, radi transparentnosti, čak i građanima omogućiti da biraju određeni broj članova VSTV-a i iniciraju njihovo razrješenje. To su, dakle, prema mom skromnom sudu, dvije ključne reforme koje bi Europska unija i njeni predstavnici trebali zahtijevati u procesu pristupanja Bosne i Hercegovine, ističe profesor Trnavci.

Prema riječima  profesora Trnavcija, pitanje ustavnog preustroja ili izolirano rješavanje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini kao ideje nisu racionalne, niti ih je moguće sprovesti u stvarnosti, zbog kompleksnosti ustavno-pravnih normi u okviru kojih funkcionira politički sistem poslijeratne Bosne i Hercegovine.

Mislim da je reforma isključivo reducirana na izmjenu izbornog zakona neracionalan prijedlog, jer su dejtonski Sporazum, a, prije toga, i vašingtonski Sporazum, bili rezultatom jednog dugotrajnog, ponajprije oružanog, a zatim i političkog konflikta različitih strana u sukobu. Isto tako, rezultatom su i jednog delikatnog balansa snaga koji je postignut na kraju dugotrajnog, devastirajućeg i nepotrebnog rata u Bosni i Hercegovini, odnosno na kraju nesretnog bošnjačko-hrvatskog sukoba. Hrvatsko-bošnjački odnosi unutar Federacija Bosne Hercegovine mogu se riješiti samo na bazi kompromisa unutar konsocijativnog ustavnog uređenja koji, između ostalog, podrazumijeva i uzdržavanje od preglasavanja i uzdržavanje od blokade institucija. Upravo ta dva dokumenta uspostavili su jednu ustavno-pravnu strukturu, na temelju kojih je izgrađen set institucija i ustavno-pravnih normi, koje je jako teško promijeniti.

Kako bi se to promijenilo, potrebna je saglasnost sve tri strane, koje su nekad bile u oružanom sukobu. Ako bi se pokušala provesti neka nova federalizacija Bosne i Hercegovine (BiH već spada u kategoriju veoma decentraliziranih država), tu se odmah postavlja pitanje: na kojem dijelu teritorije bi se ona sprovela? Ako bi se realizirala na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, onda na to ne bi pristala srpska strana, a ako bi se radila samo na prostoru Federacije, onda na to ne bi pristala bošnjačka strana. Stoga, nemoguće je provesti jednostrana rješenja po tom pitanju, niti se to može pravno izvesti, jer, kako bi se promijenili dejtonski i vašingtonski sporazumi, tj. dejtonski Ustav, odnosno, Ustav Federacije, potrebna je saglasnost svih strana, a ne vjerujem da za to ima volje, niti se to može nametnuti, niti se to može postići bez novog devastirajućeg rata. Još jedna stvar na koju bih skrenuo pažnju, kada je u pitanju dejtonski Sporazum, jeste to da provedbu jamče najbitnije članice međunarodne zajednice. To su svih pet velikih sila. Takav jedan međunarodni dokument, koji predstavlja sporazum između subjekata međunarodnog prava, podrazumijeva saglasnost svih njih da bi se taj sporazum mogao promijeniti, sve u skladu sa principom pacta sunt servanda (ugovor se mora provesti). Ujedno, i Ustav Bosne i Hercegovine predviđa veoma zahtjevnu proceduru za svoje izmjene ili donošenje novog ustava, zbog čega se ovaj Ustav svrstava u kategoriju krutih ustava", govori Trnavci.

S jedne strane, dodaje, misli da je projekt neke nove federalizacije Bosne i Hercegovine, u odsustvu sveobuhvatnog političkog kompromisa, nerazuman i unaprijed osuđen na neuspjeh.

"S druge, pak, strane, držim da bi postojeći ustavnopravni i institucionalni poredak Bosne i Hercegovine, uključujući i onaj u Federaciji, mogli poslužiti kao zadovoljavajući pravno-politički okvir za rješavanja svih političkih problema, naravno, ako bi bilo političke volje. Treba samo uzeti primjer Goražda, Gračanice, Tešnja i još nekih općina u kojima se nesmetano razvija biznis. U svim tim sredinama Dejton ili, kako se to kolokvijalno kaže „dejtonska luđačka košulja” nije smetnja privrednom i ekonomskom razvoju tih sredina. To je jedan dobar primjer i dokaz da neka nova, forsirana, federalizacija nije potrebna, jer ona po meni i nije glavni problem, već je to borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Stoga, glavni cilj Europske unije u procesu uključivanja BiH svoje strukture trebao bi biti reforma sistema pravosuđa i tijela za gonjenje u kontekstu borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala", napominje.

Ako bi se, uz pomoć međunarodne zajednice, bazirana na zajedničkim interesima, postigla politička volja svih važnih legitimnih aktera u političkom sistemu Bosne i Hercegovine,  onda bi se temeljna reforma ustavnopravnog uređenja i teritorijalna reorganizacija Bosne i Hercegovine, mogla postići primjenom, manje etničkih, a više ekonomskih, prometnih i infrastrukturnih kriterija, na šta i ukazuje presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić/Finci.

"U novu perspektivnu ustavnopravnu strukturu trebalo bi podjednako ugraditi mehanizme zaštite od preglasavanja (tiranije većine), kao i mehanizme zaštite od blokada institucija (tiranija manjine), što se podrazumijeva u razvijenim društvima utemeljenim na principima konsocijativne demokratije, pojašnjava dr. Trnavci.