Čović se boji predsjednika CIK-a jer radi isključivo po zakonu

Piše: Ernad Metaj

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović nema hrabrost svog partnera iz SNSD-a Milorada Dodika. Njemu ipak nije svejedno hoće li dobiti sankcije pa je pogeo glavu i pristao da ide na izbore i bez promjene Izbornog zakona. To naravno ne znači da je Čović postao dobronamjeran prema budućnosti BiH, jer i dalje pokušava da negira državne institucije, a posebno CIK.

Evidentno je aktuelni predsjednik CIK-a Suad Arnautović postao jedna od većih Čovićevih frustracija na koje nema smislen odgovor utemeljen na argumentima i u zakonima. U nedostatku toga Čović očekivano poseže za populističkom tvrdnjom da je CIK politička institucija i to pazite sad „napravljena tako da jedna politička opcija može da upravlja izbornim procesom“.

Čovića jednostavno istina ne zanima. Sastav CIK-a je heterogen toliko da je naprosto nemoguće da njime ovlada kako kaže Čović samo jedna politička partija. Niko to bolje ne zna od njega, koji nikada nije skrivao da želi upravljati svime pa i CIK-om gdje je imao infiltrirane svoje ljude, baš kao i njegov politički saveznik u razbijanju institucija BiH predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Njih dvojica su preko svojih poslušnika bili CIK pretvorili u političko tijelo u kojem su se često odluke donosile veoma često tijesnom većinom. To jasno ukazuje da se CIK-om nije i nikada neće moći upravljati samo iz jednog političkog centra.

Čovića demantuje i sudska presuda kojom je potvrđena zakonitost promjene članova CIK-a nakon koje su Čović i Dodik izgubili dio svojih poluga moći. Bez toga je bilo nezamislivo da se u toj instituciji uopšte govori o mogućim sankcijama kojima bi se kaznili oni koji antidejtonski djeluju, a što je najavio predsjednik CIK-a Suad Arnautović.

Za razliku od Čovića i njemu sličnih Arnautović nikada u svom poslu, a riječ je o vjerovatno jednom od trenutno najvećih autoriteta u oblasti izbornog zakonodavstva u BiH, nije koristio političkim floskulama, već isključivo pravom i zakonskim normama. Po zakonu CIK bi trebao sankcionisati svakoga ko svojim postupcima narušava Dejtonski mirovni sporazum o čemu je Patria prva pisala.

Za razliku od Čovića predsjednik CIK-a je uvijek oprezan i odmjeren u svojim izjavama. Nije tačna Čovićeva interpretacija da će neko iz CIK-a procijeniti nečije antidejtonsko djelovanje. Kao legalista Arnautović je jasno istakao da takvo mišljenje jedino može dati visoki predstavnik u BiH. Panika kod Čovića je zbog izvještaja koji će visoki predstavnik iznijeti pred UN-om jer ako se tamo bude pominjalo antidejtonsko djelovanje CIK može od OHR-a zatražiti mišljenje, baš kao što tužioci na osnovu saznanja iz medija mogu pokrenuti istrage što nažalost u pravilu ne rade ili jako rijetko. Vrijeme je da i OHR konačno prestane tolerisati kršenje Ustava i zakona BiH i da konkretnim djelima otvori put za njihovo sankcionisanje ukoliko sam ne želi izricati mjeru.

U konkretnom slučaju dovoljno je da visoki predstavnik ono što iznosi u svojim izvještajima formalizira kroz jednu odluku kojom bi ukazao na one koji krše Dejton. To onda obavezuje domaće institucije da postupaju u skladu sa zakonom. Čović i Dodik idu na izbore što znači da priznaju Izborni zakon BiH, jer sve drugo je vlastita eutanazija. Izbornim zakonom u članu 1.13 je navedeno „Prijava za ovjeru za učešće na izborima uključuje izjavu, potpisanu od predsjednika političke stranke, koalicije ili nezavisnog kandidata, da će se ta politička stranka, koalicija ili nezavisni kandidat u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“.

Čovićev problem je što se Arnautović drži zakona i što ima hrabrost da pravnu normu provede u praksu. Zato ne sumnjamo da bi sadašnji CIK bio spreman sankcionisati ne samo Čovića, već bilo kojeg političara za kojeg OHR kaže da ugrožava mir u BiH.

U prilog tome svakako ide činjenica da je novi saziv CIK-a svoje sjednice potpuno otvorio za javnost što ukazuje da ne postoji namjera za bilo kakvim manipulacijama. Na youtube svako ko je zainteresovan uživo može pratiti sjednicu, a veoma brzo kreće i podcast CIK-a gdje će se kroz intervjue pojašnjavati svaka odluka CIK-a. Rad CIK-a će uskoro biti dostupan i na svim važnijim društvenim mrežama. Svoj rad CIK je po prvi put izložio sudu javnosti, a ne samo političkih partija.  

Ako može CIK trebao bi i visoki predstavnik, posebno jer su već neke članice PIC-a uvele sankcije određenom broju političara u BiH. OHR kao i CIK konačno treba početi raditi svoj posao.