(Patria) - Dokaz da politika iz Hrvatske nije na nivou incidenata pojedinaca kao što su Zoran Milanović ili Andrej Plenković (u zavisnosti kome šta u trenutku odgovara), već da je to strategija usalgašena i sa onim što radi SANU, jeste ponašanje Hrvatske akademije nauka i umjetnosti (HAZU) koja u svom dokumentu zahtijeva izmjena Izbornog zakona BiH prema Čovićevom nacrtu, a zatim se zahtijeva treći (hrvatski) entitet u BiH.
Intelektualci susjedne nam Hrvatske, podjednako kao i oni iz Srbije, naravno uz časne izuzetke, ne biraju sredstva da pomognu svom akademiku Draganu Čoviću.
Jednostavno specijalni rat nad Bosnom i Hercegovinom traje i trajat će do konačnog oslobođenja, a koje u ovom trenutku ne može doći bez pomoći EU, SAD-a i velike Britanije.
Ovog trenutka mnogi u BiH potpuno su svjesni opasnosti.
Profesor Senadin Lavić ističe da HAZU namjerno ne razlikuje pravo na kulturnu autonomiju ili pravo na samoodređenje hrvatskog etničkog elementa od koncepta antibosanske paradržave i trećeg entiteta kojim se narušava integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine i podvaljuje narativ o pravu na samoopredjeljenje koje je uvijek rezervirano pravo cijele nacije ili svih državljana jedne internacionalno priznate države.
„Neko bi trebao objasniti akademicima HAZU, ali i SANU, da entitet “rs” nije “srpska” država bez obzira što Dodik i Čović igraju koordiniranu igru oko te administrativne jedinice u BiH“, ističe Lavić.
Precizira da se HAZU pokazuje kao provincijalna glasnogovornica hegemonijske politike tuđmanizma.
„Ono što HAZU ne kazuje jeste da je “treći entitet” Tuđmanov san za kontrolu nad dijelom Bosne u koji bi se stjerali svi bh. Hrvati. Preko “trećeg entiteta” Hrvatska bi direktno ostvarila kontrolu državne teritorije Bosne i Hercegovine i dovela u pitanje njezinu suverenost i nezavisnost. Na ovaj način Hrvatska bi ostvarila isti “ratni plijen” u Bosni kao i Srbija koja entitet “rs” smatra svojom “dostignutom” teritorijom u Bosni.
HAZU potvrđuje da znanstvene institucije ponekad stoje iza monstruoznih društvenih projekata i “humanog inženjeringa”. To je već jednom potvrdila SANU u svome memorandumskom sijanju zla na prostorima bivše države. Te akademije ruše vlastito poslanje i služe velikodržavnom antibosanskom djelovanju, tako da se čini da je bolesna obuzetost uništenjem Bosne postala sržna kulturna činjenica“, ističe Lavić.
I akademik Esad Duraković u autorskom tekstu za Radio Sarajevo napominje da agresija susjednih država na BiH, odnosno njihovih režima, traje već skoro tri decenije. Najprije je to bila vojna agresija a potom, dugo već, vrši se politička/diplomatska agresija.
„Isto tako, u ovom kontekstu je zanimljivo i važno naglasiti da Bošnjaci i Hrvati u svojoj povijesti nisu međusobno ratovali dok ih u konflikt nije uveo HDZ koji ne posustaje u tome. Naprotiv. Najzad, najviša međunarodna pravnička instanca osudila je Hrvatsku za Udružen zločinački poduhvat, ali se uprkos tome agresivnost hrvatske politike prema BiH stalno pojačava. O tome svjedoči i jedan dokument koji – moram priznati – apsolutno nisam očekivao, koji je u najmanju ruku šokantan jer stiže iz krovne hrvatske naučne institucije – iz HAZU“, mišljenja je Duraković.
Sifet Kukuruz, pravni stručnjak napominje da je sasvim jasno da Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) imaju svoje strategije i jasne smjernice političarima iz reda srpskog i hrvatskog naroda u BiH (naravno, ne treba zanemariti ni pojedine političare iz reda bošnjačkog naroda) kako destruirati državu Bosnu i Hercegovinu.
„Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li neku strategiju i konkretne smjernice za odbranu i jačanje države BiH imaju ANU BiH (Akademija nauka i umjetnosti BiH), BANUK, (Bosanska akademija nauka i umjetnosti "Kulin ban"), BANU (Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti), IANUBiH ( Internacionalna akademija nauka i umjetnosti BiH), BHAAAS (Bosanskohercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti), ANURS (Akademija nauka i umjetnosti RS), HAZUBiH (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH).
Brojnost naučno umjetničkih institucija nije garancija opstanka društva i države. Kako bi institucije nauke uspješno izvršile svoju društvenu ulogu, one se moraju javno oglasiti, a kada se oglase, onda ih politika mora po/slušati. Naravno, pod uslovom da je domet politike u odnosu na te ustanove samo njihovo osnivanje, ali ne i kreiranje njihovih stavova“, ističe Kukuruz.
Ostaje otvoreno pitanje kada će na ovo reagirati institucije države BiH pred tijelima EU te dezavuirati hrvatske hegemonijske namjere u Bosni.
HAZU treba da objasni šta znači da se “hrvatska prava u Bosni” imaju ostvariti po svaku cijenu? Kakva je to prijetnja?