Piše: Amina Čorbo-Zećo
Mirnom šetnjom sa bijelom trakom oko lijeve ruke ove godine neće niti obilježen Dan bijelih traka u Prijedoru. Tako je odlučila Policijska uprava Prijedor.
Izdali su rješenje kojim se zabranjuje šetnja građanima Prijedora, a dozvoljeno je samo okupljanje na trgu Majora Zorana Karlice i to u vremenu od 12 do 13 sati. Ne znamo hoće li skup ograditi 'bijelom' trakom ili bi tamošnje vlasti oko okupljenih voljeli vidjeti žicu!
Roditelji ubijene djece već se godinama bore da se u Prijedoru izgradi spomen-obilježje, kao podsjetnik na ubijeno 102 prijedorske djece u toku agresije na našu zemlju. Bezuspješna borba je sve teža! Sada idemo i korak dalje, nema više ni šetnje. Muk koji nam odlazi iz Delegacije EU i Ureda visokog predstavnika Christiana Schmidta para uši!
Opet smo sami! Umjesto šutnje ovi evorpski zvaničnici morali su danas biti tamo na čelu kolone, kao poruka da se zvjerstva 90-ih neće ponoviti. Ovako, jedino molitve i tek poneke osude šovinizma utjeha su za stradale i njihove porodice!
Licemjerje se nastavlja.
Vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Danas im kažu bit ćete tu sat vremena do podne do jedan i onda nazad u bijeli svijet. Republici Srpskoj ne trebate, a očito ni diplomatama i onim koji su garant mira u BiH! Jer oni su svojom šutnjom dopustili da nacionalisti zaprljaju bijele trake.
Potpuno su jednaki i oni koji nastoje negirati da nisu ni postojale ili ih upotrebljavaju za širenje mržnje, ksenofobije i izazivanja međunacionalnih tenzija, kao i oni što šute!
Godinama se iz Inicijative Jer me se tiče pozivaju vlasti i međunarodni faktori da se pozabave 'nevidljivim bijelim trakama' koje i danas nose diskriminirani ljudi u ovoj zemlji, urgentne reakcije su izostale, a ta diskriminacija usmjerena je prema pripadnicima manjinskih zajednica.
Da je istinsko pomirenje nekome prioritet današnja zabrana šetnje bi bila u fokusu svih onih koji zagovaraju evropske vrijednosti, jer teško se oteti dojmu da ova šutnja znači nešto drugo, nego nepostojanje empatije za hiljade mrtvih cvila.
Kako to druga strana radi vidimo u najaktualnijem predmetu Dobrovoljačka. Za šest ubijenih vojnika, cijeli srbijanski i vrh RS-a, uz prešutnu saglasnost bosanske strane želi nam dokazati da su ratu sve strane bile jednake, i oni koji su se branili i oni koji su napadali.
To nije tako i neće nikada biti, jer pravda jer spora, ali i dostižna!