SARAJEVO, (Patria) - Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je kakve su namjere Rusije u Bosni i Hercegovini.
Sagovornici su bili Dimitar Bechev, docent na Oxfordskom univerzitetu, i Bodo Weber, viši saradnik Veća za demokratizaciju politike iz Berlina.
Bilo je riječi o tome kako je Rusija uz mininalna finasijska ulaganja uspjela da ostvari značajan uticaj u Bosni i Hercegovini, zašto se Milorad Dodik u ukrajinskom ratu otvoreno stavio na stranu Rusije, šta Moskva očekuje od Dodika, a šta Dodik od Moskve i da li ima li istine u špekulacijama da je decembra prošle godine u dogovoru sa Rusijom bio pripremljen plan otcjepljenja Republike Srpske od koga se odustalo zbog početka rata u Ukrajini.
Razgovaralo se i o tome da li Dodik vodi otvorenu prorusku politiku uz saglasnost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ili to radi na svoju ruku, da li Moskva ima veće povjerenje u Dodika nego u Vučića, zašto sankcije koje su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija uvele rukovodstvu Republike Srpske ne postižu željeni efekat, kako Rusija pokušava da pridobije rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata time što snažno podržava njihov zahtjev za izbornom reformom u Bosni i Hercegovini i kako zvanični Zagreb reaguje na tu podršku.
Omer Karabeg: U posljednje vrijeme, naročito nakon početka ukrajinskog rata, Rusija pokušava da ojača svoj uticaj u Bosni i Hercegovini. Zašto je Rusiji u ovom trenutku važna Bosna i Hercegovina?
Dimitar Bechev: Rusija gleda na Balkan kao na područje nestabilnosti. Ona traži slaba mjesta Zapada i, ako joj se takva prilika ukaže na Balkanu, ona će je iskoristiti. A Bosna i Hercegovina je za Rusiju takvo mjesto.
Bodo Weber: Putinu u osnovi nije ništa važno sem Putina i Rusije i širenja ruskog uticaja u svijetu. U tom kontekstu Milorad Dodik je kao neko ko pravi probleme Zapadu prirodni saveznik Rusije već 15 godina. Zahvaljući Dodiku Rusija ima mogućnost da podriva Zapad i širi svoj uticaj na Zapadnom Balkanu, a da je to ekonomski ništa ne košta. Rekao bih da je ovo što sada radi Rusija samo nastavak dosadašnje politike u novom kontekstu - kontekstu rata u Ukrajini.
Omer Karabeg: Milorad Dodik se u ukrajinskom ratu otvoreno stavio na stranu Rusije. Rusku agresiju na Ukrajinu naziva specijalnom vojnom operacijom, oštro kritikuje Zapad. a ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini Igora Kalabuhova pozvao je ovih dana da govori na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Pohvalio se i da će se 17. juna u Petrogradu sastati sa sa ruskim predsjednikom Putinom, a ruski ministar inostranih poslova Lavrov za njega kaže da je prijatelj Rusije. Šta Rusija očekuje od Milorada Dodika?
Dimitar Bechev: Mislim da očekuje simboličku podršku jer Republika Srpska nije neki faktor. Dodik je pozvan na ekonomski forum u Sank Peterburgu gdje će se navodno susresti sa Putinom, ali na taj forum neće doći nijedna ozbiljna zemlja. Pročitao sam da će tamo biti i Talibani iz Afganistana. Rusiji je važno da pokaže da nije u izolaciji. Na kraju krajeva, Rusija je uvijek je podržavala Dodika i zato on sada treba da pokaže da joj je lojalan.
Bodo Weber: Otkad je počeo rat u Ukrajini postoji strah da bi Putin mogao da iskoristi Dodika da otvori drugi front u Evropi tako što će Dodika gurnuti u secesiju Republike Srpske što je on već pokrenuo krajem prošle godine odlukom o prenošenju ključnih državnih nadležnosti sa Bosne i Hercegovine na Republiku Srpsku. Dodik to odugovlači tako da ne znamo kada bi on stvarno mogao da povuče taj potez. Ali to je opasnost koja već dugo prijeti.
Sve zavisi od toga šta Putin smjera i, ako Putin odluči da treba krenuti u secesiju, Dodik bi teško mogao da mu odoli. Moje kolege i ja smo 2014. na osnovu informacija iz zapadnih izvora objavili da je Putin nekoliko sedmica nakon ilegalne aneksije Krima ohrabrio Dodika da krene u avanturu secesije, ali je to navodno spriječio Vučić jer nije bio spreman da žrtvuje stabilnost Srbije zbog te avanture.
Propali scenario?
Omer Karabeg: Gospodin Weber je pomenuo odluku o prenošenju državnih nadležnosti na Republiku Srpsku koja je donijeta decembra prošle godine. Bilo je špekulacija da je ta odluka donijeta u dogovoru sa Rusijom i da je nakon toga trebalo da uslijedi secesija Republike Srpske. Taj scenario navodno nije realizovan zbog izbijanja ukrajinskog rata. Ima li istine u tome?
Dimitar Bechev: Ne znam. Ne mogu da špekulišem. Meni ipak izgleda da Dodik nastoji da dobije što više suvereniteta bez da ide na otcjepljenje. Jer taj scenario nosi rizike. Ne vjerujem da bi imao podršku Srbije i ostao bi u izolaciji. Ne znam i da li bi Rusija bila u stanju da pomogne.
Dodik koristi svaku mogućnost da dobije što više vlasti, ali ja mislim da neće biti otcjepljenja, neće biti onog čuvenog referenduma o kome on priča već godinama. Mislim da je to njegova igra. Ide malo naprijed, pa onda krene natrag. I zato sumnjam da je postojala odluka da se ide na najradikalniji potez. Jer cijena secesije bi bila prevelika. Ali u sadašnjoj situaciji rata u Ukrajini Dodik ima prostora za manevre kako bi dobio još više nadležnosti i još više moći. Mislim da je to njegova strategija.
Bodo Weber: Ako gledamo dešavanja posljednjih godinu i po dana, čini mi se da je prema svim raspoloživim informacijama Dodik zaista ozbiljno ušao u igru oko u secesije. Bio je ohrabren, nažalost, vrlo problematičnom ulogom zvaničnika SAD-a i Evropske unije u pregovorima o takozvanoj reformi izbornog zakona koji su bili neka vrsta BiH reprize ranijih pregovora između Srbije i Kosova o razmjeni teritorija.
Pregovaračima je toliko bilo stalo da postignu bilo kakav, makar i lažni napredak, da su bili spremni da udovolje nacionalističkim interesuma domaćih lidera u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da su time gospodin Dodik, kao i gospodin Čović, bili ohrabreni u svojim nastojanjima podrivanja države Bosne i Hercegovine. Takozvano prenošenje nadležnosti, kažem takozvano jer je to bio ilegalan akt i antiustavni čin, taj pohod u secesiju bio bi opasan i po stabilnost i Republike Srpske. Taj poduhvat bi završio u destabilizaciji Bosne i Hercegovine i u haosu u kojem bi Republika Srpska sigurno izvukla deblji kraj. Tako da ja vjerujem da je odustao jer je vidio da je suviše daleko otišao.
Omer Karabeg: Zanimljivo je da je prenošenje nadležnosti odloženo za šest mjeseci na istoj sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske na kojoj je govorio ruski ambasador Kalabuhov i na kojoj je sam Dodik održao proruski govor. Kako to tumačite?
Bodo Weber: Vjerujem da je Dodik procijenio da sada nije trenutak da uđe u tu avanturu. Riješio je da to odloži nakon izbora u oktobru.
Kolonijalni odnos
Omer Karabeg: U Republici Srpskoj je jako prorusko raspoloženje. Rusija se u tom enitetu doživljava kao veliki prijatelj. Mediji koji su pod kontrolom vlasti, a njih je većina, kada govore o ratu u Ukrajini, uglavnom prenose ruske izvore. Može li se reći da Rusija danas ima jako uporište Republici Srpskoj?
Dimitar Bechev: Naravno. I to ne samo danas. Godinama se to dešava. Oni vole Rusiju tako da će Rusija uvijek biti značajan faktor u Republici Srpskoj bez obzira na to kakvi su odnosi između Rusije i Zapada.
Bodo Weber: Ja bih rekao da je to poprilično slično stanju u Srbiji. Nostalgična podrška Rusiji je praktično rezultat medijske propagande, ali građani vrlo dobro znaju da njihovi interesi nisu identični sa interesima Rusije. Rusija daje veliku političku podršku Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj, ali kada pogledamo kakava je ekonomska saradnja, vidimo da je riječ o nekoj vrsti kolonijalnog odnosa Rusije prema Republici Srpskoj.
Moguće je reći 'nećemo da uvodimo sankcije', ali nema još mnogo vremena za tu poziciju.
Ostatak Mosta pročitajte ovdje.