U pravu je Čović: BiH će teško u EU, ne daju joj tumori u politici, ali i u međunarodnoj zajednici

SARAJEVO, (Patria) - Samoprozvani nosilac evropskih vrijednosti u BiH, predsjednik HDZ -a Dragan Čović ovih dana nas želi prosvijetliti kako BiH teško može biti dio EU. Interesantno je da se takav stav plasira u trenutku kada i desničarski režimi u EU traže jednak tretman BiH i Ukrajine. Nekako sinergijski vjetar u leđa mu očekivano daje šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler pravdanjem činjenice da je Ukrajini dato zeleno svjetlo, a BiH nije. Pri tome prvi već tradicionalno obmanjuje javnost isprikama koje smo naučili napamet, a drugi zna gdje je problem, ali krivce odbija jasno imenovati jer bi to narušilo njegovu strategiju, za koju postoji opravdana sumnja da je proruska, gurajući uporno rješenja koja BiH dodatno udaljavaju od vrijednosti EU poput pokušaja da se opravda uvođenje novih diskriminacija u Izborni zakon.

Kod Sattlera jedino je opravdano nezadovoljstvo brzinom kojom BiH putuje ka članstvu u EU. Opravdano je i upiranje prstom u nedostatak volje da se usvoje antikoruptivni zakoni. Zna Sattler, ali neće reći da ručnu drži Dragan Čović, a pomažu mu partneri s kojima se jedino izgleda ne razumije oko Izbornog zakona. E pa onima koji mijenjaju tok rijeke da bi im imanje bilo ljepše, onima koji su na crnim listama, ali i onima koji sa njima šire korupciju i nepotizam Izborni zakon se pokazao kao odlično pokriće da ručna ostane čvrsto zategnuta. Tako se Sattler danas perfidno nakon susreta u Banja Luci između ostalog požali na Mostarski sporazum koji je samo implementiran u tom gradu, koji je i dalje duboko podijeljen.

Čović s druge strane ne krije svoje legitimne ambicije. Želio bi da HDZ ubjedljivo pobijedi na izborima, naravno tamo gdje ga to isključivo interesuje, pa da može nastaviti s blokadama države i F BiH. Čovićeva želja je da se izmijeni Izborni zakon kako to HDZ-u odgovara. Bez toga sumnja da će se vlast konstituisati, a i što bi kada je već dokazao da je vlast u tehničkom mandatu raj za politike bez odgovornosti.

-    Politička kriza koju danas imamo mislim da bi trebala eskalirati, trebat će nam veliki napori da se to ne dogodi, poručio je Čović iz Hrvatske.

Što se tiče građana davno je eskaliralo. Kriza je jedino što im je vlast sa Čovićem i ponudila. I da se razumijemo nije to samo politička kriza, za običnog čovjeka ona je egzistencijalna. Zbog toga 35 miliona eura koje je EU uložila u granične prelaze najviše služe da se ubrza odlazak ljudi s ovih prostora. Možda nam kandidatski status neće ni trebati, jer 50 posto Bosanaca i Hercegovaca je već dio EU, a i ostali će ubrzo ako se nešto ne promijeni.

Netačna je Čovićeva tvrdnja da se pokazalo kako su dva naroda za Izmjenu izbornog zakona. Za to je i treći, najbrojniji narod, ali i svi oni koji se ne žele svrstavati u torove i zbog čije diskriminacije je BiH crna tačka Evrope. Čovićevi apetiti lako ga čine kontradiktornim, kao po pitanju Visokog predstavnika u BiH koji je kako kaže smetnja ka članstvu u EU, jer tamo ne bi trebalo biti mjesta za protektorat. Reklo bi se da mu Schmidt nije „legitiman“, osim ako bi nametnuo Izborni zakon koji se i dalje kosi sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. 

Nije sporno da OHR treba zatvoriti, ali Čović zaboravlja da je njegova vlast za to trebala ispuniti uslove. Jednostavno je, kad političari počnu raditi ono što treba, Visokog predstavnika neće biti. Zašto je još tu, krivi su Čović i njegovi partneri u vlasti.

Vlast u BiH treba mijenjati, ali čini se da EU i nije previše raspoložena za to. Navikli su jedni na druge, milionski grantovi se troše, okupljaju se u skupim hotelima, a uloženo se posebno u reformske programe uglavnom ne vidi. EU konačno mora sebi priznati da je i sama pala na reformi pravosuđa u BiH koju je dobrim dijelom i sama kreirala. Kriminal jeste rak koji izjeda BiH, ali lijeka nema dok se ne uklone ćelije, posebno one koje su se nastanile u pravosudnim institucijama. Lopovi se razumijiu, a ceh plaćaju oni koji iz šume izvuku mimo pravila poneko drvo da bi se ugrijali, i oni čija vrijednost otuđene robe kada bi se sastavila ne vrijedi cijene VIP salona na aerodromima koje političari plaćaju našim novcem.

Ne vjerujem da je Sattleru danas bilo neugodno kada mu je Miro Džakula jasno rekao da nije za Otvoreni Balkan koji neprincipijelni evropski političari pokušavaju predstaviti kao alternativu za Berlinski proces. Rast prihoda u budžetu i sve veći troškovi života nažalost pokazuju da ovdje jedino alternative nema za građane koji tvrdoglavo odbijaju napustiti svoju zemlju. Njihova velika nada su sunarodnjaci koji su u inostranstvu, ali njima su aktuelne politike čini se toliko zgadile BiH da ih čak ne žele ni promijeniti. Ipak, da se prvo obračunamo u oktobru sa olovkom, lakše je i jednostavnije.