Hladan tuš u Briselu: Populizam i podjele nisu ključ za reforme na putu ka EU

Piše: Ernad Metaj:

Sastanci u Briselu očekivano nisu donijeli ništa spektakularno za BiH. Odvojeni razgovori lidera SDA, HDZ -a i SNSD-a sa Oliverom Varhelyijem, komesarom za susjedstvo i proširenje Evropske unije, samo su otvorili dodatni poligon za personalne i međustranačke obračune i optužbe koje BiH neće pomaći ka evropskom putu.

Dio krivice za to svakako snosi i sam Varhelyi kao eksponent međunarodne politike koja uporno doprinosi degradiranju državnih institucija. Oživljavanje razgovora sa liderima stranaka u trenutku kada Evropski parlament po mišljenju člana Predsjedništva BiH Željke Komšića ponovo odbacuje princip konstitutivnosti je samo nova diplomatska parada kojom se etnonacionalistima pokušava dati predizborni vjetar u leđa.

Tako Dragan Čović, predsjednik HDZ -a sve predstavlja kao „ugodni razgovor s prijateljima“. To implicira da njega nije briga za kritike zbog neispunjavanja 14 prioriteta Evropske komisije kao kočnice napretku BiH ka EU. Njemu „prijatelji iz EU“ služe jedino da živom drži priču o Izmjeni izbornog zakona iako to nije apostrofirano kao jedan od ključnih koraka. Bar je lider SDA bio i ostao rezolutan, o tome se može razgovarati nakon izbora i formiranja vlasti.

Dok je za Čovića prioritet da neko HDZ-ove kadrove kroz Izborni zakon nacrta na ključnim pozicijama u državi koju isti ti godinama drže zarobljenu, EU je ipak važnije da se zakonski riješi pitanje sukoba interesa, VSTV-a i javnih nabavki. U tom pogledu za javnost bi bila najkorisnija potvrda pretpostavke predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da bi EU bila spremna usvajanjem ovih zakona progledati BiH kroz prste i dati joj kandidatski status.

Problem BiH je što ni opoziciju ne zanimaju konkretni detalji, već populizam. Tako svjedočimo višednevnoj prepirci kandidata za Predsjedništvo BiH Denisa Bećirovića sa SDA o ulozi njenog lidera u razgovorima. Dok Bećirović optužuje Izetbegovića da je odlaskom u Brisel negirao institucije BiH odgovara mu se da je tamo otišao popraviti štetu koju je on nanio dodvoravajući se Dodiku i Čoviću kada je glasao za sporne zakone o javnim nabavkama i sukobu interesa. S druge strane opozicija u RS-u svaku priliku koristi da bilo kakav Dodikov pragmatizam prikaže kao dodvoravanje strancima protiv RS – a. Tako Nebojša Vukanović po principu rekla kazala plasira tezu da je Dodik pristao u naredne četiri godine uvesti BiH u NATO. Uslov je da mu se omogući izborna krađa.

Možda Varhalyieve poruke trojici stranačkih lidera jesu bile jasne, ali njihov smisao se gubi u populističkim bitkama kojih ne bi bilo da je evropski zvaničnik to prezentirao predstavnicima institucija BiH. Na kraju volja za reforme se samo može dokazati u Parlamentu BiH, a tamo ne sjede samo predstavnici SDA, HDZ -a i SNSD -a. Evropski put BiH konačno treba postati pitanje širokog političkog konsenzusa, a ne tek predstava za javnost od koje niko nema koristi.