Išerić o slučaju 'Dobrovoljačka': Sram nas bilo, VSTV se ne smije oglušiti na prijave optuženih

Piše: Dr. sc. Enver Išerić

Sram nas bilo! Kada je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv deset osoba zbog sumnje da su počinili ratne zločine nad pripadnicima bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu početkom maja 1992. godine uputio sam javni poziv VSTV-u (Neka VSTV BiH predoči nove dokaze u slučaju Dobrovoljačka ili neka podnese ostavku) da se javnosti predoče novi dokazi u predmetu Dobrovoljačka, jer je to predmet, po mom dubokom uvjerenju, predmet od posebnog javnog i državnog interesa, jer je do bio presudan događaj za odbranu i opstanak naše države Bosne i Hercegovine. 

Međutim niti su predočeni novi dokazi, niti je bilo ko razmišljao o podnošenju ostavke, a sudija za prethodno saslušanje je potvrdio optužnicu protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiška, ali i koliko je meni poznato, odbio njihove prigovore koje su uložili sudiji za prethodno saslušanje na njegovo rješenje o potvrđivanju optužnice.

Kako piše Patria, pojedini optuženi su uputili zahtjev VSTV da ih zaštiti od proizvoljnog postupanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ali su prijave upućene i Uredu disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, ali ti organi o tome ništa ne mogu govoriti, kako kažu, zbog tajnosti i povjerljivosti.

Ako imamo u vidu činjenicu da je nedavno Visokom sudskom i tužilačkom vijeću upućeno pismo od strane ambasadora SAD-a, EU, OSCE-a i Visoki predstavnik Christiana Schmidta, kojim upozoravaju na dramatično stanje u pravosuđu i sve ovo gore navedeno onda zaista moramo biti zabrinuti.

Upravo danas očekujemo ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida, a kolona će biti zaustavljena pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, radi odavanja počasti nevinim žrtvama. I dok još uvijek sakupljamo kosti ubijenih i nestalih naša država, odnosno njeni organi,  progone branioce naše domovine, koji su pokušavali zaštititi građane naše države, i spriječiti genocid koji je bio najavljen u samoj Skupštini Republike Bosne i Hercegovine.

Osim same opravdanosti, odnosno utemeljenosti optužnice ovdje je potrebno postaviti još neka pitanja.

Da li smo svi mi svjesni koliko se moralne i materijalne štete nanosi optuženima, ali i samoj državi Bosni i Hercegovini u predmetima sličnim ovom predmetu? Da li se možemo staviti u situaciju čovjeka koji je bio optužen u predmetu “Veliki park”, koji je nakon 4-5 godina suđenja dobio oslobađajuću presudu i koji je sljedeći dan nakon oslobađajuće presude dobio novu optužnicu za “Dobrovoljačku”? Da li mi zanamo da su naši branioci prisiljeni prodavati svoje stanove u kojima žive da bi osigurali finansijska sredstva za dokazivanje svoje nevinosti?

Ukoliko se VSTV i Ured disciplinskog tužioca “ogluši” na prijave optuženih i utvrdi da nema, kako su naveli u prijavama, “proizvoljnog postupanja Tužilaštva” najmanje što država i njeni organi mogu i moraju uraditi je da osiguraju “suđenje u razumnom roku”, a pod razumnim rokom ne može biti period duži od jedne godine, i da se iz budžeta osiguraju finansijska sredstva za odbranu optuženih.

Na kraju procesa neko će morati biti proglašen krivim. Ili optuženi ili tužioci koji su podigli optužnicu koja nije zasnovana na dokazima o počinjenju krivičnog djela, a kojom je nanesena moralna i materijalna šteta optuženim licima ali i državi Bosni i Hercegovini.