Šta ako padne Kijev: Balkanski front ruske invazije Ukrajine

(Patria) - Prošle sedmice u Evropi su se ponovo oglasile sirene za vazdušni napad, ali ovaj put ne u Ukrajini, već u sjevernom dijelu Kosova. Prošlonedeljna kriza na granici Srbije i Kosova samo je još jedan dokaz kako je ruska invazija na Ukrajinu uništila međunarodni mir i stabilnost koji je uspostavljen u Evropi nakon završetka Hladnog rata. Istovremeno, incident u Mitrovici ponovo je pokazao realnu mogućnost domino efekta rata u Ukrajini zbog planova Beograda i Moskve na Balkanu, piše domovina.je.

Iako se Srbija već nekoliko godina približava Evropskoj uniji (EU), posljednjih godina, od kada je predsjedavao Aleksandar Vučić, ova zemlja se više puta petljala sa ultranacionalističkim idejama. Sadašnji pogled predsjednika Srbije i njegovih saveznika fokusiran je na koncept tzv „srpskog sveta“. Time se indirektno oživljava vizija Velike Srbije, iako je Vučić svjestan da je to u sadašnjim okolnostima neizvodljivo. U ovoj šemi ključnu ulogu ima ruski predsjednik Vladimir Putin, koji ima dva cilja u regionu, o čemu ćemo pisati u nastavku. Pored njega, posebnu ulogu u hijerarhiji srpsko-ruskih balkanskih planova ima i lider Republike Srpske Milorad Dodik.

Agent Dodik na poslu

Potonji već nekoliko godina radi na destabilizaciji Bosne i Hercegovine (BiH). Uprkos činjenici da je Dodik na početku svoje političke karijere bio pristalica novonastale BiH, lider bosanskih Srba je njen veliki protivnik već dugi niz godina. Ako je svojevremeno podržavao integraciju Bosne i Hercegovine u EU, pa čak i priznavao genocid u Srebrenici, danas Dodik zastupa gotovo potpuno iste stavove kao Milošević 1990-ih.

Posljednjih godina to je postalo posebno jasno njegovim blokadama bosanskog sistema vlasti. Prošle godine je konačno prešao Rubikon i izbacio Republiku Srpsku iz nekoliko državnih institucija Bosne i Hercegovine. Ovim je Dodik započeo direktno uništavanje Bosne i Hercegovine, koja je konačno privukla pažnju Zapada zbog rata u Ukrajini.

Kada je Dodik početkom juna ponovo počeo da prijeti, ovoga puta reakcija Njemačke bila je brza i efikasna. Njemački Bundestag odmah je donio rezoluciju o vraćanju njemačkih vojnika u vojnu misiju EU u BiH Althea, nakon što ju je Njemačka napustila prije 10 godina. Istovremeno, tadašnja njemačka ministrica vanjskih poslova Annelena Baerbock upozorila je da je Njemačka spremna da pošalje još snaga u slučaju da Dodik počne da pooštrava svoju destruktivnu politiku.

Pad Kijeva mogao bi značiti rat na Balkanu

Ali svi planovi Srbije ne bi bili mogući bez ključne podrške i smjernica ruske vlade, na čijem čelu su Putin i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Dugogodišnja podrška Rusije srpskim nacionalističkim aspiracijama do sada je bila manje važna, barem dok nije počeo rat u Ukrajini, ali je svejedno bila prisutna i polako je počela da obnavlja regionalni mir.

Ruska podrška, naravno, ne potiče iz bilo kakvih kulturnih ili istorijskih razloga, već prvenstveno iz ruskih imperijalističkih ciljeva. Prvobitni cilj Rusije je destabilizacija Zapadnog Balkana, zbog čega bi Zapad skrenuo pažnju sa Ukrajine na Balkan. Drugi, maksimalističkiji cilj Rusije je širenje ruskog uticaja na Balkanu i uspostavljanje novih saveza.

Ruska podrška, naravno, ne potiče iz bilo kakvih kulturnih ili istorijskih razloga, već prvenstveno iz ruskih imperijalističkih ciljeva.

Nekoliko izvještaja i analiza ukazivalo je da bi u slučaju pada Kijeva, na početku rata, ruska vojska ušla u Pridnjestrovlje, a zatim u Moldaviju, i tako došla do granica Balkana. U konačnoj okupaciji i pacifikaciji Ukrajine vjerovatno bi pomogli i bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko i, indirektno, mađarski lider Viktor Orban. Ovaj drugi je dugogodišnji politički i finansijski podržavalac Dodika i Vučića. Istovremeno, Dodik i Vučić bi se aktivirali na Zapadnom Balkanu, a izazivanjem nemira u Bosni, Crnoj Gori i na Kosovu ponovo bi ugrozili stabilnost i javni red i mir u ovim zemljama. Time bi situacija postala zrela za nastanak većeg haosa u cijelom regionu, koji bi posebno štetio Evropskoj uniji.

Srećom, Kijev nikada nije pao, posjeta Lavrova Beogradu je prekinuta, a Vučićeva "privatna" poseta Jasenovcu i u Hrvatskoj, pa je razvoj događaja krenuo drugim pravcem. Ipak, prošlosedmični incident nam je pokazao da su prijetnje i dalje moguće i da Zapad mora nastaviti da prati dešavanja na Balkanu s krajnjim oprezom.

S tim u vezi, na odgovarajući način mora odgovoriti i Slovenija, koja je, ne manje važno, (barem do kraja ove godine) i dalje odgovorna za šengensku granicu između Evrope i Balkana.