Hrvatska 'krade' Bosance, sportiste tjeraju domaći izdajnici u državnim foteljama

Piše: E. Metaj

Novi veliki uspjeh hrvatskog sporta kreirao je još jedan Bosanac i Hercegovac koji nastupa pod zastavom susjedne države. Sportska gromada iz Livna Filip Mihaljević u Minhenu je bacio kuglu 21.88 metara i postao evropski prvak. On je samo jedan od talentovanih sportista koje je susjedna država „otela“ od BiH u čemu joj u mnogome pomažu domaći političari koji svjesno opstruiraju razvoj sporta u našoj državi.

Talenat kod Mihaljevića je otkrio njegov otac gledajući ga dok se u Zagoričanima kod Livna s vršnjacima takmičio u bacanju kamena s ramena. Samo u BiH sport je teret kojeg političari baš kao kamen odbacuju gurajući talentovane sportiste u zagrljaj drugim zemljama. Iz Livna je i Zlatko Dalić, selektor nogometne reprezentacije Hrvatske koju su u „nebeske visine“ vinuli igrači iz BiH. 

Majka Ivana Rakitića koji se proslavio u Barceloni je iz Žepča, a svoju ljubav prema zemlji porijekla Rakitić umjesto igrama na terenu vraća donacijama. Radniku iz Bijeljine kupio je semafor. Kontroverzni, ali „veliki“ Dejan Lovren je iz Kraljeve Sutjeske, često je dolazio u Kakanj da bi obilazio baku Finku. Za Derventu punim plućima puše Vedran Ćorluka koji je finansirao gradnju spomenika braniteljima u Modranu nedaleko od tog grada. One sportske spomenike ipak je zidao u susjednoj državi.

Ovih dana vodila se velika polemika oko Amine Kajtaz koja se odrekla zastave BiH. Nije morala, pokazuje to Lana Pudar koja bi imala više opravdanja da s ponosom ne diže zastavu BiH, ali ne smijemo kriviti samo sportiste. Mostar godinama čeka gradnju bazena. Politici se ne žuri, posebno HDZ-u. Njima je cilj da se zaroni u BiH, a ispliva u Hrvatskoj. Slično je s politikom iz RS-a koja državni dres BiH ne doživljava kao svoj. Ko je čestitao Lani? Grad Sarajevo joj plaća pripreme, dat će joj nagradu, a Vojin Mijatović je jedini iz Banja Luke koji joj se javno zahvalio. Iz Banja Luke je zamolio da se ne odrekne svoje zastave i ostane ponosna Bosanka i Hercegovka.

Vjerovatno je u tome i problem, jer se preko sporta najlakše može izgraditi bosansko-hercegovački identitet toliko mrzak velikom broju političara u BiH. Zbog takve politike Tin Jedvaj je danas Zagrepčanin, a otac mu je Mostarac.

U Hrvatskoj se često čuje izreka da nema stranca bez Bosanca, ali za potrebu podizanja nacionalnog ponosa brzo prestaju biti stranci. Hrvatski tenisači osvajači su Davis Cupa. Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić skroman je mladić koji dolazi iz malenog Međugorja, mjesta od oko 4000 stanovnika u općini Čitluk, u Bosni i Hercegovini. Iz istog mjesta je i Ivan Dodig koji je u finalu Davis Cupa zaigrao s Matom Pavićem. Puno radosti Hrvatskoj je donio i Banjalučanin Ivan Ljubičić.

Prvu olimpijsku zlatnu medalju Hrvatskoj su donijeli rukometaši, a tamo je bila kolonija Bosanaca i Hercegovaca. Domagoj Duvnjak je iz Livna, a Ljubuški je grad koji je najviše dao reprezentativaca Hrvatskoj. Nama najdraži vjerovatno je bio za krilo netipično visoki Mirza Džomba koji je porijeklom iz Ustikoline blizu Goražda na čijem ulazu stoji natpis Grad rukometa. Nažalost i tamo politika puno toga radi da sama sebe demantira, jer danas rukomet opet živi na Drini zahvaljujući entuzijazmu Kasima Kamenice koji je ostavio rukometni pečat u Našicama i Zagrebu. 

Javnosti u BiH vjerovatno ime Ivana Kvesića ne znači mnogo, ali dečko je svjetski prvak u karateu. Iza njega je bila hrvatska zastava, a riječ je o rođenom Širokobriježaninu. Kada bi nabrajali sve Bosance i Hercegovce koji su Hrvatskoj, ali i drugim državama donije puno sportske radosti lista bi bila dugačka.

Umjesto da se mi radujemo, moramo da strahujemo. Tako je bilo i s odlaskom zmajica na košarkaško svjetsko prvenstvo. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija nećkao se da ih finansijski podrži čime je ugrozio odlazak na veliko takmičenje. „Pakleni plan“ spriječila je Vlada KS koja je osigurala sredstva za avionske karte, pa Tegeltiju dovela pred zid. Šteta je što zbog porodičnih razloga s košarkašicama neće biti „kraljice Marice“ kako je nadimak dobila Marica Gajić koja se svoje zastave ipak nije odrekla. Želimo vjerovati da će takvih sportista biti sve više jer BiH je uvijek bila ponosna zemlja koju sretno mogu samo učiniti zajedno Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Ostali kada se slože.