KRUG 99: Opasno Schmidtovo prihvatanje hegemonijskog narativa susjeda o BiH

Asocijacija nezavisnih intelektialaca u BiH "Krug 99" izdao je saopšte je povodom javnih istupa Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Saopštenje prenosimo u cijelosti.

Stoljetne težnje bosanskog političkog naroda, iskorištena historijska prilika kroz antifašizam za obnovu državnosti, referendumska odlučnost za državnu samostalnost i opredjeljenje za moderne zapadne vrijednosti liberalne demokracije, uz sve scile, haribde i žrtve, ne mogu i neće biti ugašene! To je prva lekcija koju svaki internacionalni akter mora naučiti prije odluke da se i u dobroj namjeri bavi bosanskom postgenocidnom dramom, realnim faktorima i čvrstim temeljima za mir i stabilnost.  Oni svakako nisu sadržani u reafirmaciji hegemonijskih i etno-teritorijalnih osvajačkih modela i nedemokratskih konstrukcija kojima se podriva suverenitet države i ništi neodvojiva i neprenosiva volja, ravnopravnost, politička prava i slobode svakog pojedinca, svakog građanina demokratske države i društva.

Čini se da  visoki predstavnik Christian Schmidt, kao i oni čiju volju izražava, radikalno griješi u osnovnom pristupu o BiH kao zemlji koja se „sastoji od tri naroda koji odlučuju o sebi“, tom rušilačkom pristupu svakog etno-nacionaliste, bilo to prema BiH ili Ukrajini, svejedno. Zbog toga je KRUG 99 konsterniran nedavnim javnim istupima visokog predstavnika Christiana Schmidta u tom duhu, podjednako kao i bosanskohercegovačka demokratska javnost. Iako, kako je izjavio, tek uči Ustav Bosne i Hercegovine, opasna je namjera da nastoji izaći iz ovlaštenja datih visokom predstavniku - kako je to utvrđeno Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Tačno je da je visoki predstavnik, ma ko to bio, konačni ili krajnji tumač civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali to ne obuhvata Ustav Bosne i Hercegovine, kojeg tumači jedino i isključivo Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao zaštitnik ustavnosti u ovoj zemlji. Niti su odluke bilo kojeg suda, pa i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dijelom civilnog aspekta koje gospodin Schmidt nastoji tumačiti. Još je nejasnije široj javnosti, zašto gospodin Scmidt uporno ističe samo odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“ koja ni na koji način ne tretira entitetske ustave u koje on mimo nadležnosti želi intervenirati, osim u slučaju kada pojedine odredbe entitetskih ustava nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. I to tek kada to tako utvrdi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao što je to bio slučaj 2002. godine. Još je indikativnije zašto se bavi samo tom odlukom, iako su eminentni stručnjaci ustavnog prava, pa čak i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, jasno istakli da je stavljanjem van snage spornih odredbi iz Izbornog zakona Bosne i Hercegovine za njih taj predmet okončan. Istovremeno, jedina preostala odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojem je utvrđena neustavnost dijelova entitetskih ustava je odluka „Komšić“ iz 2015. godine, koja Visokom predstavniku očito nije u fokusu pažnje. Izgleda da je planirana agenda, ona u koju se mimo nadležnosti nastoje uklopiti samo oni pravni elementi koji održavaju, pa čak i jačaju etničke političke i institucionalne podjele.

U prilog navedenih kritičkih opservacija je mišljenje Venecijanske komisije, koja  je u predmetu “Ljubić“ iz 2016. godine dala Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u svojstvu amicus curiae (prijatelj suda): „U opširnoj analizi predmetnog slučaja Venecijanska komisija je, prije svega, istakla da je načelo jednakog prava glasa zagarantirano članom 25. Međunarodnog pakta, te članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a nejednakosti u zastupljenosti izbornih jedinica su, u načelu, zabranjene, čak i ako postoji određeno polje procjene.“

Opasno je Schmidtovo prihvatanje hegemonijskog i paternalističkog ideološkog narativa susjednih zemalja da u BiH „nije riječ o  većini ili manjini, nego o zemlji koja ima tri zajednice ili tri konstituentna naroda.“ Naprosto, jer stoji nasuprot političkom, a posebno demokratskom izbornom procesu i parlamentarnom životu, gdje je uvijek riječ o većini i manjini, kao izrazu demokracije koja treba biti primijenjena i u Bosni i Hercegovini. Pomenuta sintagma samo odražava interese separatističkih aktera da u Bosni i Hercegovini ne treba primjenjivati  demokratske standarde, odnosno temeljne principe demokracije. I koji čak zanemaruju rezultate dva dosadašnja popisa stanovništva, iz 1991. i onaj iz 2013. godine, jer u Bosni i Hercegovini obitava ne samo tri već dvadesetak etničkih zajednica koje se pod velom diskriminacije nazivaju ružnim atributom „ostali“. Tim prije što i popis stanovništva nije popis političkih preferencija već raznovrsnih statističkih činjenica i podataka, a posebno to nisu identitetska religijska, spolna, etnička i druga individualna samoodređenja. Zbog toga je to već okončano i presuđeno u pet slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava i temeljne slobode, uz dva aktivna predmeta, koja predstavljaju jasne smjernice ovoj zemlji kako da prevaziđe sistemsku diskriminaciju, nejednakost građana, tačnije kako da uđe u klub modernih i demokratskih zemalja. Zbog toga pozivamo visokog predstavnika da javno objasni šta je i na koga mislio pod atribucijom  „smeća“ – da li na one političke aktere koji zagovaraju društvo jednakih građana ili na one aktere koji žele zadržati diskriminaciju kroz etničke politike?!

Ne ulazeći u prizemne motive onih koji svojim medijskim i političkim istupima podcjenjuju rastuće snage građanskog društva i uređenja države, treba skrenuti pažnju da oni time jačaju snage etno-nacionalizma, a preko njih i nositelje retrogradnih ideja o „legitimnim predstavnicima naroda“ kojima se želi isporučiti suverenitet Bosne i Hercegovine susjednim zemljama – Srbiji i Hrvatskoj. Na toj istoj liniji je i navodni dogovor ili „relaksacija odnosa Bošnjaka i Hrvata“ kao izraz Vašingtonskog sporazuma, a koji se eksplicitno zalaže za stvaranje konfederacije sa susjednom Hrvatskom. Da li takvi zagovornici žele nestanak Bosne i Hercegovine, te stvaranje državne zajednice sa susjednom Hrvatskom u konfederalnom obliku? Vašingtonski sporazum je prevaziđen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i iluzorni povratak na njega bio bi još veća brana evoluciji demokratskog političkog sistema Bosne i Hercegovine te udaljavanje od EU i NATO integracija.

Da bi politički sistem Bosne i Hercegovine stvarno evoluirao na način da preuzme temeljne demokratska standarde,  onda ova zemlja treba biti država ravnopravnih građana, a ne kao u staroj mantri „građana i naroda“, čiju neuspješnost svjedočimo posljednjih bar 30 godina. Ta prevaziđena, a veoma opasna mantra o zemlji „ravnopravnih građana i naroda“ nije europski standard niti izraz modernih demokratskih vrijednosti već, kroz navodno balansiranje građanskog i etničkog koncepta, predstavlja vidno podilaženje etničkim politikama koje ovu zemlju nastoje etno-teritorijalno podijeliti (federalizacija) i time proizvesti njen raspad. Takvi trebaju znati, da su nositelji suvereniteta svake demokratske države svi njeni građani. Oni to moraju biti i u modernoj, demokratskoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini, jer bez toga nema ni članstva u EU ni u NATO savezu.