Muharem Cero: Ne peksinite čistoću Laninog uspjeha 

Piše: Muharem Cero

Najupornijim pretraživanjem dostupnih izvora, ovom pisaču nije uspjelo saznati pravni put kojim je u vlasništvo Grada Mostara ili Hercegovačko-neretvanskog kantona stečeno legalno vlasništvo na imovini iz sukcesije u dijelu koji se odnosi na imovinu bivše SSNO SFRJ. 

Naime, fotografije kojima se prati navodni početak radova izgradnje kompleksa bazena u Mostaru, a povodom datog obećanja građanima Mostara u prigodu evropskog zlata sugrađanke Lane Pudar, potkrepljuju činjenicu da se objekat gradi upravo na imovini koja se definira kao tzv. Južni logor. Ne bi bilo iznenađujuće da je višegodišnje bezvlašće u "gradu slučaju" - Mostaru omogućilo prijelaznim vlastima Grada Mostara da daleko od očiju i obaveze zaštite državne imovine stvorene zakonom Federacije BiH neometano i besposljedično uz neuvažavanje ovoga zakona imovinu pod zabranom i u vlasništvu države evidentiraju kao svoju. 

Nije nepoznato da je iznalaženje rješenja za Grad Mostar podrazumijevalo upravo definiranje vlasništva nad teritorijom grada po modelu ono do Šantićeve i ono od Šantićeve. Mostarski sporazum Čović - Izetbegović je upravo ovu činjenicu uzeo kao matricu definiranja gradskih područja i pripadajućih prihoda koji bi se mogli ostvariti raspolaganjem i prodajom teritorije. 

Prvi test konsocijacije oproban i proveden u Mostaru sada traži svoje efektuiranje u drugom koraku dosezanjem modela konsocijativnog federalizma po teritorijalnom principu na teritoriju cijele FBiH. 

Svi hvalospjevi izgovoreni i pročitani o Lani Pudar za osvojeno evropsko zlato bi mogli biti tek pred tekst pogane igre dogovorenih politika u realizaciji konsocijativnog modela. Ništa manje u toj igri učestvuje i predstava o Izbornom zakonu po slovenačkom modelu "oni kao hoće, a mi kao ne damo". 

Da obećanje građanima Mostara i Lani treba i mora biti ispunjeno, a ne opoganjeno peksinlukom pravne nesigurnosti postoji i treba ga primjeniti već oprobani model zakonitog raspolaganja državnom imovinom pod zabranom, takozvana mapa puta modela Maršalke u Sarajevu. Dodjelom zaštićene imovine za izgradnju ove imovine treba ići sljedećim hodogramom: državi BiH - Vijeću ministara se za izuzimanje imovine pod zabranom mora obratiti Grad Mostar. Pismo namjere treba biti proslijeđeno Parlamentu BiH kao titularu vlasništva, a ne sumnjajući u pozitivan ishod ma kakav ovaj saziv bio po donošenju njegove odluke i prihvatanja mostarskog zahtjeva, imovinu za dodjelu preknjižiti na BiH - na titulara vlasništva, a zatim uz uvažavanje dodjele ponovo preknjižiti na novog titulara Grad Mostar. 

Ostaje samo pitanje načina rješavanje mogućih restitucionih prava na ovoj ali i mnogim drugim imovinama iz sukcesije, te tako, sama odluka Parlamenta može to pitanje riješiti na dva načina: prenijeti na Grad Mostar eventualne restitucione obaveze ili pak u ovom slučaju s izuzetkom zadržati za sebe obavezu da izmiri restitucione povjerioce. Valja napomenuti da se desetine sporova restitucione naravi na vojnoj imovini u Mostaru u ovome trenutku vode pred domaćim i Sudom u Strazburu. 

Pravna čistoća ove mape puta mora biti srazmjerna čistoći Laninog uspjeha. Svoje mišljenje trebala bi dati i Kalajdžićina Radna grupa oformljena na intervenciju Christiana Schmidta i PIC-a. 

Lakoća prohodnosti naumljenog neustavnog i nezakonitog rješavanja pitanja moguće izgradnje ovoga projekta bi mogla biti i Čovićev nagovještaj novog teritorijalnog preustroja Bosne i Hercegovine, te uvođenja u igru još jednog bh. distrikta, kako to s lakoćom prvi u Hrvata izgovori neku noć na jednom od medija, što bi po njegovom mogao biti i sam Grad Mostar. Ovakva slutnja još više uozbiljuje ovu cijelu priču. Politički cilj tek mijenja svoje ime, pa umjesto stolnog grada postaje distrikt Mostar.