Gušenjem slobode medija, gušimo duh građanskog i demokratskog društva

Piše: Nevena Kovačević

Zemlje regiona osim turbulentne političke situacije i vladajućih struktura koje se, umjesto borbe za očuvanje nacionalnih interesa i poboljšanje životnog standarda građana, često opredjeljuju za
borbu čiji je cilj ostvarivanje uskopartijskih ili velikodržavnih interesa, nažalost, povezuje i snažan pritisak na kritički orjentisane medije.

Dakle, riječ je o svim onim medijima i medijskim radnicima koji svoj posao obavljaju odgovorno i profesionalno, poštujući profesionalne standarde izvještavanja i neželeći da svoju uređivačku
politiku i način rada podrede interesima određenih političkih subjekata. 

Jedan od ključnih zadataka svih novinara i medija jeste nepristrasno i uravnoteženo izvještavanje, kojim se neće naginjati nijednoj strani i koje će zadovoljiti maksimalan mogući stepen
novinarske objektivnosti. Jasno je da je potpuna novinarska objektivnost teško dostižan ideal, ali je, ipak, nije nemoguće dostići.

Kritički orjentisani mediji su sastavni dio svakog demokratski orjentisanog društva. Njihovo postojanje je neophodno, kako bi se čuo glas građana, a njihov osnovni zadatak je da tim istim
građanima pruže tačne, pravovremene i činjenicama potkrijepljene informacije o temama od javnog interesa, iako sadržina tih informacija, odnosno podaci navedeni u medijskim sadržajima
često mogu biti vezani za nezakonite radnje struktura na vlasti.

Činjenica da je bilo koji medij, iznio argumentovane tvrdnje o umiješanosti bilo kog političara u nezakonite radnje, kršenju ustavnog poretka ili interesa države, ne bi smjela biti povod za javne
nastupe tih istih političara koji će biti iskorišćeni za targetiranje medija i njihovih urednika.

Napadi na medije i novinare, nažalost, nijesu novost, o čemu svjedoče i neriješena ubistva ili neprocesuiranje odgovornih za fizičke napade na novinare i novinarke. Posljednjih godina, svjedočimo zabrinjavajućoj praksi kršenja medijskih sloboda, čiji su akteri upravo političari, i to oni koji pokrivaju najviše državne funkcije.

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, dugi niz godina, gotovo svakodnevno upućuje najgrublje uvrede novinarima koji su predstavnici malobrojnih slobodnih medija u Srbiji. U skladu sa svojom ustaljenom retorikom koja se zasniva na konstantnim optužbama na raačun 'nekih ljudi', Vučić je kritički orjentisane medije optuživao da služe američkim strukturama moći, pa čak i pojedincima koji priželjkuju njegovu likvidaciju. Situacija je gotovo identična i u BiH, gdje su mediji koji se zalažu za nezavisnu i građansku državu, protiveći se politici Milorada Dodika i subjekata bliskih njemu, neopravdano povezivani sa stranim faktorima i partijskim uticajem na njihovu uređivačku politiku. 

Problematično je, valja ponoviti, to što ovakve optužbe, na račun medija, novinara i novinarki, iznose političari, u javnim nastupima, navodeći konkretna imena novinara i urednika, čime vrlo
svjesno i otvoreno ugrožavaju ne samo slobodu medija, već i bezbjednost pomenutih osoba.

U Crnoj Gori je, u prethodnih par mjeseci stanje alarmantno.

Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović je u više navrata novinare i urednike kritički orjentisanih medija nazivao ekstremistima i fašistima, povezujući ih sa kriminalnim klanovima i
mafijom i prijeteći gašenjem pojedinih medija. Direktna posljedica targetiranja od strane premijera su brutalne prijetnje koje su prethodnih dana upućene novinarima i urednicima baš onih
medija koje je nedjeljama unazad javno prozivao.

Uprkos brojnim osudama i upozorenjima međunarodne zajednice, premijer se nije zaustavio, već je nastavio da besprizornim i neutemeljenim optužbama targetira navedene medije.

Brojni ugledni intelektualci iz regiona uputili su apel u kome pozivaju premijera Abazovića da prestane sa opasnim i neprimjerenim napadima na medije, koji predstavljaju najgrublje kršenje
slobode govora, prava na slobodu izražavanja i dovode do ugrožavanja bezbjednosti medijskih radnika.

Uprkos brojnim osudama koje dolaze sa relevantnih međunarodnih i domaćih adresa, premijer Abazović je od strane američke nevladine organizacije TLN, u sklopu posjete SAD pozvan da
govori o slobodi medija. U znak protesta zbog sve učestalijih napada na nepodobne medije, koji ne jenjavaju, uprkos apelima i osudama, nekoliko crnogorskih medija odlučilo je da juce zamrači portale i prekine rad elektronskih medija na pola sata, uz poruku “Sloboda medija je i tvoja sloboda”.

Novinari su poslenici javne riječi koji imaju pravo da kritikuju sve javne funkcionere, dok god je njihova kritika konstruktivna i zasnovana na jasno iznesenim argumentima. Mediji su čuvari demokratije i njihova obaveza je da služe interesima građana, a ne bilo koje političke strukture, te da kod građana jačaju svijest o potrebi kritičkog promišljanja i sagledavanja dobrih ili loših poteza onih koji upravljaju državom.

Praksa neutemeljenih optužbi i etiketiranja medijskih radnika u svim zemljama regiona, te pokušaj njihovog zastrašivanja i ucutkivanja od strane političara čijim interesima ne odgovara njihovo izvještavanje, hitno se moraju prekinuti.

Svi političari moraju snositi odgovornost za javno izgovorene riječi, shvatiti njihovu težinu i posljedice koje mogu proizvesti.

Ne smijemo dozvoliti da targetiranje medija, kojim se podstiču prijetnje i uvrjedljivi komentari na račun novinara i urednika dovedu do ugrožavanja njihove bezbjednosti i iz verbalnih prerastu
u fizičke napade. U procesu zaštite novinara i novinarki, ključna je uloga nadležnih organa, koji svakoj prijetnji moraju ozbiljno pristupiti i preduzeti sve mjere kako bezbjednost medijskih radnika ne bi bila ugrožena.

Solidarnost i podrška od strane kolega zaposlenih u medijima sa drugačijom uređivačkom politikom su krucijalni, ali ne i dovoljno zastupljeni. Njihovo ćutanje i nekolegijalnost često ostavlja gorak ukus. Značajne su osude od strane međunarodne zajednice, evropskih partnera, diplomatskih predstavništava, NVO sektora, ali bi nekad valjalo izaći iz okvira strogo diplomatskog jezika i
prozvati konkretne javne fnkcionere, koji se služe ovakvim praksama, imenom i prezimenom, baš onako kako oni prozivaju novinare i urednike.

Bez slobodnih i nezavisnih medija, nijedno društvo ne može težiti ka tome da bude građansko i demokratsko, niti dio evropske porodice. Nizak stepen medijskih sloboda, nužno dovodi do nazadovanja na evropskom putu svake države i ostavlja utisak nesposobnosti institucija da adekvatno zaštite medijske radnike i omoguće im nesmetano obavljanje novinarske profesije, bez pritisaka i straha za sopstveni život.

Borba za slobodu medija je borba za istinu, pravdu, građanske i evropske vrijednosti, a bez adekvatne reakcije na čak i najminimalniji pokušaj njenog gušenja i podrivanja, ne možemo
naprijed, niti kao društva pojedinačno, niti kao region u cjelini. Borba za slobodu medija je borba za slobodu svih nas!