Piše: A. Čorbo-Zećo
Andrej Plenković, hrvatski premijer svojim izjavama ponovo je uzburkao duhove dok se sve jače nameće pitanje kredibiliteta Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH. Otvoreno priznanja Vlade Hrvatske da se direktno miješala u posao visokog predstavnika u BiH nije izazvalo Schmidta da reagira niti se još uvijek očitovao po ovom pitanju. Ali, potpuno je jasno da svi medijski izvještaji o ranijem djelovanju Schmidta i nisu samo mrtvo slovo na papiru, već ozbiljan apel kako za domaću tako i za svjetsku političku elitu. Može li Schmidt s ovako poljuljanim autoritetom nastaviti obnašati ulogu visokog predstavnika u BiH?
Država BiH nikada nije imala velike zahtjeve, izuzev minimalnih civiliziranih ponašanja da se odluke visokom predstavniku ne diktiraju iz Zagreba i Beograda!
A, podsjećamo na saznanja Patrije iz avgusta mjeseca kada se Schmidt žalio na "neizdrživ" pritisak Republike Hrvatske u vezi s pitanjem izmjena Izbornog zakona.
Ujedno, tada je visoki predstavnik u BiH otvorio i novu rundu razgovora sa predstavnicima političkih stranaka, a koji su se odvijali skoro u tajnosti.
Visoki predstavnik još nikada konkretno nije objasnio kako i zašto, a prije svega u ime koga je želio uništiti suverenitet, vladavinu prava, demokratiju, ljudska prava u Bosni i Hercegovini? Sada je tajnu otkrio Plenković i to javno. Schmidt u ime Hrvatske želio je u BiH nametnuti novi aparthejd.
U ime Hrvatske Schmidt je pokušao proglasiti kraj održivog povratka, dok je u isto vrijeme Milorad Dodik ‘trljao’ ruke na spomen toga, a dok i ono malo povratnika sa strahom liježe u krevet i sa strepnjom šalju djecu u školu!
Na hiljade građana u BiH pred zgradom OHR-a pokazalo je da ne žele ništa više ni manje od onog što gospodinu Schmidtu, kao i drugim Nijemcima i Njemicama, garantuje ustav Njemačke, ali pod pritiskom Hrvatske Schmidt djeluje drugačije.
Visoki predstavnik kao odgovorna osoba za nadgledanje provedbe civilnih aspekata Mirovnog sporazuma trebao bi sarađivati sa građanima i institucijama Bosne i Hercegovine, te međunarodnom zajednicom kako bi osigurali da se Bosna i Hercegovina razvije u mirnu i održivu demokratsku zemlju, na putu ka integracijama u euro-atlantske institucije.
Ono što nam nudi Schmidt BiH udaljava od tekovina demokratskog društva.
OHR također usmjerava aktivnosti na uspostavu vladavine prava, što je početna tačka i ključni uvjet za napredak u svim drugim oblastima reforme. Ali, malo od toga nam Schmidt pruža.
Možda smo previše i očekivali od osobe koja je odlikovana odličjem Red Ante Starčevića inače člana Kršćanske socijalne unije 'koji razumije i Rusiju'.
I njegov dolazak u BiH preko Dubrovnika i Mostara dao je naslutiti način njegovog budućeg djelovanja.
Pitanje je sada je li Plenković, svom kolegi po stranačkim bojama (Christian Schmidt), javnim priznanjem o 'mjesecima temeljite i detaljne priče, te i diskretnih razgovora o izmjenama izbornog zakona u BiH' uzvratio 'uslugu', jer ovaj ipak nije ispunio dogovoreno. Nakon ovakvih javnih priznanja Schmidt je izgubio kredibilitet u budućem djelovanju, a poznavajući opus rada Plenkovića, ne može se reći da je njegova izjava slučajna ili nepromišljena.
Ona je na neki način kulturnija od one Milanovićeve koji je poručio – 'Schmidt postao Schultz, Scholtz, nekakav svinjar, netko tko nema legitimitet', ali poruka je ista – nisi ispoštovao naše zahtjeve!?
Ali, konsekvence za Schmidta su velike, do te mjere da se ostanak Schmidta na ovoj funkciji dovodi u pitanje.