KAKO DALJE Pravosuđe služi kriminalcima, a skoro nikako pravdi i pravu

Piše: Amra Vrabac 

Državna sutkinja kažnjena umanjenjem jedne mjesečne plaće za 10 posto jer je riječ genocid zamijenila riječju zločin, kantonalna tužiteljica zbog propusta u radu kažnjena umanjenjem plaće za 50 posto godinu dana i obaveznom edukacijom, protiv glavne tužiteljice Tužilaštva KS pokrenut disicplinski postupak zbog nemara u vršenju službene dužnosti, sutkinja Suda BiH suspendovana zbog istrage u predmetu ubistva Dženan Memić, državna tužiteljica koja je uhvaćena na Sky aplikaciji pod američkim sankcijama, bivša glavna državna tužiteljica zbog zloupotrebe položaja i političkog utjecaja također se našla na američkoj crnoj listi. Svi ovi slučajevi su potresli bh. pravosuđe u posljednjih nekoliko mjeseci.

Jedno od pitanja na koje trenutno niko ne može odgovoriti je koliko je zapravo časnih u pravosudnoj zajednici. Kada se govori o pravosuđu čini se da vrijedi krilatica „čast izuzecima“.  

Posljednje imenovanje glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića u kompromitiranom izbornom procesu u kojem je jedan kandidat naprasno odustao od dalje utrke, dok se druga protukandidatkinja našla pod sankcijama SAD pokazatelj je da se pravosudna piramida mora mijenjati od samog vrha.

Na to upozoravaju analitičari, ali i bivši i sadašnji članovi pravosudne zajednice.

Ni Evropska komisija koja je preporučila kandidatski status za BiH nije imala nijednu pohvalu za pravosuđe. Naprotiv. Nema dovoljno optužnica za visoku korupciju, organizirani kriminal, loša je saradnja policijskih agencija i tužilaštava.

Istrage koje se provode spore su i neadekvatne. Suđenja traju godinama i u manje složenim predmetima.

Optuženici za genocid slobodno se kreću, a zbog nemara Tužilaštva i Suda BiH uspiju i pobjeći iz BiH i utočište pronaći u susjednim državama.

Iako će svaki nosilac pravosudne funkcije odbijati poveznicu sa politikom, jasno je da nijedan proces u BiH ne može bez odobrenja određene politike. Glavne funkcije u pravosuđu dijele se po nacionalnom ključu, čak i teritorijalnom.

Još uvijek se sjećamo slučaja objavljenog razgovora između smijenjene glavne tužiteljice Gordane Tadić, njene zamjenice Ozrenke Nešković i direktora OSA-e Osmana Mehmedagića. Do danas nema zvanične informacije ko je snimao i pustio u javnost snimak koji sve troje duboko kompromituje.

Iako bi u Državnom tužilaštvu i Sudu BiH trebali sjediti najbolji pravni eksperti, bez mrlje u profesionalnoj karijeri čini se da to postaje izuzetak, a da ove dvije institucije postaju poligoni za neostvarene tužioce i sudije.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće kao vrhovna institucija kada je riječ o imenovanjima tužilaca i sudija na nekoliko slučajeva pokazalo je da zastupa neke druge interese osim onih koji se isključivo tiču kompetencija i znanja. Usamljeni su oni koji otvoreno ukazuju na sve rupe u pravosuđu.

Kada bi međunarodna zajednica uložila istinski trud koliko to radi u nekim drugim procesima, kao jedan od najvećih finansijera pravosuđa u BiH, možda bi ova država s pravom nosila epitet pravne države.

S ovim što već godinama imamo na sceni, a što je prije nekoliko godina bivša predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso nazvala 'pravosudnom mafijom', ovo pravosuđe i ova država služe kriminalcima, a nikako pravdi i pravu.