Da li propuštamo jedinstvenu priliku za jačanje građanske države!?

Piše: Dr.sc. Enver Išerić

Bliži se datum potpisivanja sporazuma između političkih bosanskohercegovačkih političkih stranaka za formiranje vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na jednoj strani su bosanskohercegovačke, građanske i multietničke stranke koje se zalažu za jednaka prava svih građana i vladavinu prava, a na drugoj strani su nacionalne hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH, koje se također zalažu za iste vrijednosti, a oba bloka se zalažu za vladavinu prava i hitno ispunjavanje svih četrnaest prioriteta za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
Ako pažljivo analiziramo tekst sporazuma koji je dostupan javnosti, uočit ćemo određene zamke koje se u tom sporazumu kriju, a koje će Bosnu i Hercegovinu udaljiti od stabiliziranja političkih odnosa i ispunjavanja uslova za članstvo u Evropskoj uniji.

Političke stranke usaglasile su se i na „Hitno provođenje Briselskog sporazuma od 12. juna 2022. godine, najkasnije u roku šest mjeseci od uspostave vlasti na svim razinama, što uključuje provođenje ograničenih ustavnih reformi, usvajanje izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu sa presudama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava, te primjenu ostalih načela i elemenata predmetnog sporazuma“.

U Briselskom sporazumu preuzeta je obaveza od strane političkih predstavnika Bosne i Hercegovine na „izborne reforme i one ograničene ustavne reforme koje su potrebne kako bi se osigurala puna usklađenost s presudama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, preporukama Venecijanske komisije i preporukama OSCE/ODIHR-a i GRECO-a;“
Međutim, želim ovdje istaći da je dio ovih obaveza iz Briselskog sporazuma implementiran, a to je onaj koji govori o usklađenosti izbornog zakonodavstva sa presudama/presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. 

Istina, postoji i presuda po apelaciji Željka Komšića u vezi s diskriminacijom 'ostalih'. No, presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“, a koja je implementirana Odlukom visokog predstavnika o izmjenama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona, a koja se odnosila, između ostaloga, i na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Time je ta odluka implementirana, a što je potvrdio i Christian Schmidt poručivši nam „ovom odlukom stavljena je tačka na presudu „Ljubić“. 

Pod ovim usaglašenim principom političkih stranaka krije se osiguranje „legitimnog predstavljanja“ u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, čime se opstanak države ozbiljno dovodi u pitanje. Ako neko ima ili zna za neku presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je utvrđeno da odredbe izbornog zakona, kojima se reguliše izbor članova Predsjedništva , nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, neka nam kaže koja je to presuda i kada je donesena. 

U suprotnom, ili sve dok se to ne desi, imaju se primjenjivati postojeće odredbe Ustava i Izbornog zakona i te odredbe, s obzirom da se odnose na ljudska prava, ne mogu se mijenjati po samom Ustavu Bosne i Hercegovine, u kojem je članom X 2. propisano „Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz člana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.“ 

A, pravo je građana Bosne i Hercegovine da biraju šefa države i da se svakom od njih omogući pravo da budu birani na tu poziciju. O tom pitanju govore presude Evropskog suda za ljudska prava. Osim toga, ne poznaje pravna teorija i praksa da šefa države, ili njegove članove biraju odvojeno određene grupe građana (etničke, vjerske, rodne ili bilo koje druge). 

Prema tome, iz navedenog sporazuma treba izbaciti dio koji se odnosi na „presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine“, osim ako se to ne odnosi na presudu Komšić, ali teško je vjerovati u takav scenarij.

U uvodnom dijelu Sporazuma također je navedeno „Podupirući ustavnu obavezu ostvarenja pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine,“. Da bi se otklonile sve dileme oko toga šta podrazumijeva ta jednakopravnost potrebno je precizirati i ovaj dio teksta dopuniti tako da glasi:

„Podupirući ustavnu obavezu ostvarenja pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine, a što podrazumijeva proporcionalnu zastupljenost u organima javne vlasti uključujući i vlade kantona, Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeća ministara u skladu sa sastavom stanovništva, kako je propisano ustavom Bosne i Hercegovine (članu IX 3.) .
A, navedenim članom propisano je: „Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.“. isto tako i članom 6. Zakona o Vijeću ministara propisano je „Ukupni sastav Vijeća ministara će u toku cijelog mandata biti u potpunosti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, naročito njegovim čl. V.4.(b) i IX.3., te će se u skladu s tim u sastavu Vijeća ministara osigurati jednaka zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.“

Ovo su dva ključna pitanja koja je potrebno doraditi u navedenom sporazumu. Jednaka zastupljenost podrazumijeva proporcionalnu zastupljenost. Ako se zalažemo za jednaku vrijednost glasa svakog građanina-birača, što je potpuno opravdano, a utvrđeno i presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine onda se moramo zalagati i u potpunosti implementirati i princip „jednake vrijednosti konstitutivnih naroda“.

Također je potrebno, mišljenja sam, u Sporazum dodati obavezu zabrane kandidovanja licima osuđenim za ratne zločine, onima koji negiraju državu Bosnu i Hercegovinu, koja otvoreno rade na razgradnji njenih institucija i koja su osuđivana za krivična djela zloupotrebe položaja. To bi bio doprinos efikasnijem finkcioniranju institucija, uključujući i pravosudni sistem i jačanje vladavine prava.

To bi bio minimum koje političke stranke, koje će činiti parlamentarnu većinu, bez obzira koje to stranke bile, trebaju osigurati kao pravce svoga budućeg četverogodišnjeg rada, kada već probosanske stranke nisu iskoristile ovu priliku, nakon Schmidtovih odluka, da ojačaju koncept građanske države. Bila je ovo jedinstvena prilika koju nismo smjeli prokockati.