Bipolarni bo(šnjački)sanski politički poremećaj - od pluralizma do falangizma

Piše: Rasim Belko

Kada se u prošlosti činilo da trebamo napraviti trule kompromise oni su uvijek išli protiv Bosne i Hercegovine, kaže jučer u uvodu sesije Kruga 99 predsjednik te Asocijacije intelektualaca Adil Kulenović. I potom upozori političke strukture koje se ovih dana spremaju za potpis političkog pakta s HDZ-om Bosne i Hercegovine o ulasku u vlast. Posljedično i vrlo izgledno, taj pakt bit će proširen i na SNSD. 

Upozorava Kulenović da se dobro obrati pažnja na dijelove sporazuma koji mogu biti iznimno opasni po suverenitet i opstojnost Bosne i Hercegovine.

A slična upozorenja čitali smo i prije nego će nacrt tog sporazuma biti objelodanjen. 

Otkako je objavljen jasno je koliko se u njemu krije opasnosti i pristanaka na trule kompromise. No, čini se da ta upozorenja dopiru do rijetkih u političkom spektru opozicione garniture koja želi moć i vlast. Istina, nisu ni upozorenja prijašnjim političkim faktorima, koji su također pravili trule kompromise, bila prihvatana i saslušana. Pa smo imali četiri godine teške političke krize u kojoj su na mehanizmima blokade opstale opasne politike separatizma. No, nekako smo se sačuvali potpunog urušavanja, što opet ne znači da ćemo se i u naredne četiri godine sačuvati.

I dok u političkim korpusima bosanskih Srba i Hrvata vlada skoro pa jednoumlje usmjereno na razgradnju Bosne i Hercegovine, u bošnjačkoj ili bosanskoj politici, kako se uzme, mnogo baba prijeti da od Bosne i Hercegovine napravi kilavo dijete loših sporazuma. I ne samo to. Opasnost je tim veća što se unutar tog bo(šnjačkog)sanskog korpusa stvara krajiški princip apsolutne podijeljenosti. 

Čini se da ti bošnjačko/bosanski političari nikada nisu ni shvatili opasnost podjela koji unose tom političkom korpusu. Jer, i onomad su se Bosanci i Bošnjaci podijelili između Alijinih i Fikretovih pa u konačnici vodili bratoubilački rat s razornim posljedicama.

Bratoubilački rat koji se sada vodi na političkom polju prijeti da unutar bo(šnjačkog)sanskog korpusa stvori getoizirane političke falange, spremne na svaku vrstu obračuna s neistomišljenicima. Iako uvjerljiva većina unutar Bosne i Hercegovine bo(šnjački)sanski etnos zahvaljujući takvim politikama došao je u fazu da je apsolutno nemoćan da utječe na procese od vitalne važnosti za državu i narod. 

Ko god bili reditelji tog opasnog političkog pluralizma unutar bošnjačke/bosanske političke elite čini se da su odradili dobar posao i primakli se konačnom uspjehu. Po onoj matrici da je potrebno prvo zavaditi da bi se zavladalo neko je među bošnjačku političku 'elitu' efikasno ubacio ne kost političkih razmirica, nego opasnih podjela po svim pitanjima.

Stoga smo i došli u situaciju da dok im visoki predstavnik Christian Schmidt oduzima jednakost s mnogo malobrojnijim narodom, Bošnjaci raspravljaju i politički se tuku oko toga kojoj će od dvije ponuđene separatističke politike dati prednost. Hoće li to biti vođa separatista Milorad Dodik, koji svoje težnje i ne krije, ili njegova lažna opozicija s identičnom političkom suštinom. Isto tako, dio tih političkih bo(šnjačkih)sanskih struktura međusobno se davi dokazujući da je opasnije da u vlasti ostane SDA nego HDZ koji u svojim političkim ciljevima ima treći entitet, kanal na hrvatskom jeziku i finalnu izmjenu Izbornog zakona kako bi garantovano imali člana Predsjedništva. Sve to s lažnom težnjom da bi bili legitimni, a suštinski da bi mogli kontrolirati Bosnu i Hercegovinu i kako joj ne bi dozvolili da bude svoja, već hrvatska u onom dijelu u kojem je to Tuđman davno zacrtao. 

Uz to, sarajevske političke snage silno motivirane vlašću zaboravljaju prijetnju onog vanrednog HNS-a s kojeg je otprilike poručeno - ili nam udovoljite ili krećemo u teritorijalnu reorganizaciju BiH.

I umjesto unisone borbe protiv takvih parapolitika, kako se unisono borilo protiv paravojski pod komandom HDZ-a, dešava se getoizacija političkog uma samoproklamiranih patriotskih snaga. 

Snaga koje se predstavljaju političkim zaštitnicima Bosne i Bošnjaka, a potpisuju sporazum u kojem nema ni Bosne ni Bošnjaka. Ako ćemo pošteno, ni muslimana, jer valjda im Čović nije dozvolio ni da najave ugovor s Islamskom zajednicom, najmnogobrojnijom vjerskom zajednicom u BiH, a jedinom koja nema ugovor s državom!

Bosna je stoga na opasnoj raskrsnici jer su Bo(šnjaci)sanci ozbiljno iskrižani po šavovima. Ne više po ideologijama, te razlike prestale su da vrijede onda kada je jedna liberalna, druga socijaldemokratska ideologija pristala sa demo-kršćanskom ideologijom ići u sporazum zarad vlasti po svaku cijenu. Sada su podjele drugačije, ali znatno opasnije. Unutar jedne kuće, ulice, grada sada postoji toliko isprepletenih a podijeljenih politika da je bo(šnjački)sanski politički korpus na ivici stvaranja Fronta al-NIP-a, SDP-Hamasa, SDA-Fataha...

I sve je skoro izvjesnija ta falangizacija jedinog prodržavnog organizma. Kada ono oboli od autoimune bolesti za vlašću Bosna i Hercegovina bit će tijelo koje će opasni unutrašnji utjecaji uz pomoć zlonamjernih stranih virusa lako razgraditi na djeliće.

Kompromis je odavno postao ubitačno oružje protiv Bosne i Hercegovine. Na njega nekada pristaju jedni, nekada drugi. Stoga je prijeko potrebno da intelektualna masa, ukoliko je još ima krene odlučno u liječenje bipolarnog političkog poremećaja u bo(šnjačko)sanskom korpusu. Jer, uspiju li kreatori u nauci neviđenog unutaretničkog pluralizma pretvoriti tu pojavu u političke falange, Bosnu više neće imati ko da brani. Jer, snage koje su je branile i treba da je brane bit će prezauzete odbranom u bratoubilačkom političkom sukobu.