SNSD BRANI DRŽAVNI POREDAK Dodik konačno priznao Sud BiH, je li Osmorka naučila išta?

Piše: Rasim Belko

Desetak godina najavljuje Milorad Dodik referendum o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Deceniju ponavlja, vjerujući da će uporna laž postati istina, da su te dvije pravosudne institucije neustavne.

Polovinom novembra, dakle, prije otprilike mjesec dana, Dodik je najavio referendum o ukidanju tih institucija. U martu ove godine, nakon što se pojavio u Tužilaštvu BiH u slučaju “Pavlović banka” Dodik je sazvao konferenciju za novinare i kazao: “Želim da kažem da je moj odnos prema Tužilaštvu, kao što sam to ranije izjavljivao, da je to neustavna kategorija – Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine. Da oni kao takvi ne postoje u Ustavu i da kao takvi nisu ni zakoniti ni ustavni”.

I to i liči na Dodika i politiku njegovog SNSD-a. A riječ je o politici kojoj odgovara svaki dogovor i rješenje koje će obespraviti državu, urušiti ili ukinuti njene institucije. Godinama već Dodikova politika djeluje isključivo u tom pravcu. Razaraju se zakonodavna tijela, blokira se vlast kako bi Bosna i Hercegovina što manje bila država, a kamo li funkcionalna država.

Jer, shvatio je Dodik da ta politika prolazi. Kod glasača, međunarodne zajednice u BiH, a sve češće i u Sarajevu. I dok je godinama unazad govorio o neustavnom pravosuđu, danas se njegov SNSD porukom odbrane pravosuđa i Suda Bosne i Hercegovine odrekao te politike.

“Činjenica da su članovi CIК izignorisali i nedvosmislenu odluku Suda BiH, najdirektnija je potvrda da se radi o partijskim poslušnicima sa ciljem rušenja izborne volje građana RS. Pustite zatvorenike iz zatvora, pravni poredak na nivou BiH više ne postoji”, poručili su iz SNSD-a nezadovoljni činjenicom da je listić o petom delegatu iz NSRS u Državnom parlamentu proglašen važećim. Jer, sada će sve u žrijeb, a kuglice mogu ostaviti Dodika bez četvrtog delegata i uveliko mu smanjiti uticaj na državne procese.

Danas je SNSD priznao i ustavnost i legitimnost i sve ono što Sud BiH jeste po zakonima i Ustavu. Priča o spornom listiću i delegatu ispostavit će se kao zamka u koju je Dodik sam sebe gurnuo. Jer, današnji stavovi SNSD-a da se odluke i presude Suda BiH moraju poštovati je kraj jedne referendumske teme.

Dodik je multi face političar, ali s obzirom na dužinu njegovog staža kao ključnog aktera na vlasti polako mu odumiru argumenti iz ruku. I stoga se ne smije biti kratke pameti i pustiti da pod nekim novim Dodikovim institucionalnim atakom bude zaboravljen današnji stav. On na to i računa. I do sada je imao mnogo uspjeha.

No, današnja poruka o Sudu kao instituciji BiH morala bi biti argument snaga koje sebe deklarišu prodržavničkim. Te snage moraju prestati kalkulisati s državnim interesima i insititucijama kako bi Dodika kanalisale u pravcu ispravnog djelovanja.

Mnogo puta sam čuo da je Dodik pragmatičan. Mnogo puta se to i potvrdilo, no češće se potvrđivalo da je Dodik razuman tek kada ga se satjera u ćošak. Pa je tako danas njegov SNSD branio Sud BiH jer Dodik zna šta gubi ukoliko ne bude imao četvrtog delegata.

Stoga se u onom političkom frontu koji je načelno kontra Dodika, ali treba to da dokaže, mora djelovati na način da se Dodik identično pospe pepelom i bude prisiljen priznati presude svih sudova, ne samo domaćih, nego i međunarodnih. Na isti način se mora kod priče o sudovima uraditi i sa Čovićem. A to opet može biti i prilika da se trasira put politikama koje će svojom promišljenošću političkom prisilom usmjeriti djelovanje antidržavnih politika u ispravnom pravcu.

Zbog toga se sudske presude ni u Sarajevu ne smiju tumačiti onako kako su ih nedavno tumačili politički predstavnici koji ničim nisu pozvani da o tome govore. Zbog toga se bez dokaza ne smije govoriti o potrebi razgradnje pravosuđa na način da to govore politički lideri čije znanje i obrazovanje se ni u putu nisu sreli s oblikovanjem razvijenog i nadasve zakonima odanog pravosuđa.

U tom slučaju mnogo manje bi Dodik imao priliku da razgrađuje pravosudni sistem, a to je opet trasiran put za neke druge institucije.

To, međutim ne znači da se kontrola nad pravosudnim institucijama treba prepustiti Dodiku kako bi ga se privoljelo za nešto ili kako bi se bilo u vlasti. Jer, u tom slučaju te institucije će Dodiku biti najdraže. Stoga se nova ili neka treća vlast, posve nebitno koje stranačke boje, mora napregnuti da pravosudne institucije djeluju na normama na kojima djeluju sudovi unutar EU.

A kada bi to riješili ne bismo imali slučajeve pravosudnog nasilja i protjerivanja, tužioci ne bi završavali na optuženičkim klupama, slučajevi ne bi “padali” zbog loših i montiranih optužnica, a svaka priča o političkoj kontroli pravosuđa bila bi ekspresno provjeravana.

Anarhistični sistemi kojima vlada kriminal, nepotizam, nepravda i nesigurnost opstaju skoro pa isključivo na kontroliranom pravosuđu. A kontrolirano pravosuđe je uslov za anarhistične sisteme. Zato SNSD-ovo ponašanje na priči o četvrtom delegatu mora biti iskorišteno kao putokaz za rješavanje rebusa zvanog antidržavna politika.

Samo je pitanje jesu li trojke, petorke, osmorke naučile išta?