MOGU LI USLOVITI DODIKA I ČOVIĆA Osmorka ne smije bez prijedloga dočekati izmjene izbornog zakona BiH

Piše: Rasim Belko

Izborni zakon BiH adut je svih aduta zbog kojeg se Dragan Čović i njegov HDZ okrenuo partnerstvu s kompozicijom sarajevskih stranaka, takozvanom osmorkom. Računajući na ono što je dio te osmorke govorio i prije izbora o legitimnosti i nelegitimnosti u izbornom procesu, Čović će nesumnjivo nakon formiranja vlasti krenuti u odlučujuću borbu da realizuje hercegbosanske planove za uvođenje trećeg entiteta kroz zakon o izborima.

I to je jedini razlog zašto mu se žuri i zašto trčećim korakom gura Borjanu Krišto da nosi štafetu formiranja vlasti. Samo naivni i politički slijepci vjerovat će da to ima veze s evropskim integracijama, briselskim ili nekim drugim uvjetima.

Jer, Čović se pribojava da bi stranke s kojima uz SNSD planira državnu vlast mogle popustiti po pitanju legitimnog izbora po HDZ-ovim željama. Strah ga je da vodeća stranka te osmopartijske kompozicije, SDP ne odluči dozvati se i sjetiti svoje građanske orijentacije čime bi u nepovrat otišla zamišljena šansa da legalnim političkim tokovima bude izglasan aparthejd i sveto HDZ-ovo mjesto u izbornim pravilima.

I u tome leži prva šansa upravo za Socijaldemokratsku partiju da pokaže da joj priča o multietničnosti, građanskoj orijentaciji ne služi samo kao floskula za osvajanje političkih poena na paritetu etniciteta. SDP ima šansu da pokaže za kakvu je državu i to bi moglo biti jedino dobro što može proisteći iz vlasti koju planiraju 8-orka, HDZ i SNSD.

Priča o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine postala je priča samo jednog entiteta i priča u kojoj je neko namjerno učinio vidljivom entitetsku liniju razdvajanja. Stoga svi politički lideri u entitetu Republika srpska imaju isti odgovor na pitanje o Izbornom zakonu “neka se ovi u FBiH dogovore, mi ćemo podržati”.

I ako se već na takav način nude iz manje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine, onda i Čoviću i njima treba ponuditi takva rješenja. Zbog toga, ali i zbog budućnosti Bosne i Hercegovine treba ponuditi rješenje koje će obuhvatiti cijelu Bosnu i Hercegovinu, rješenje koje neće propagirati aparthejd i razliku u značaju glasa u ovisnosti od mikroteritorije i etnosa na toj teritoriji. To je ono što nudi HDZ i čime se manje više slaže SNSD. To je u određenoj mjeri i ono što je nametao visoki predstavnik Christian Schmidt.

Još nekad u julu pisao sam da je valjda više vrijeme da politike u Sarajevu počnu praviti svoje prijedloge na temu Izbornog zakona. Nekako se svih godina unazad stiče dojam da se u Sarajevu ponašaju kao da je to pitanje koje treba isključivo da zanima HDZ, a ne smije biti tako. Jer Izborni zakon BiH jeste manjkav i vapi za evropskim, demokratskim, normalnim rješenjima. E baš zbog toga se ne smije, ako u Sarajevu još živi građanska ideja, dopustiti da predlaganje i forsiranje tog pitanja bude ekskluzivitet HDZ-a i Dragana Čovića.

Zbog toga bi SDP i stranke oko njega u osmorci trebale izaći s prijedlogom koji konačno rješava političku krizu i ujediniti ga s prijedlozima za rješavanjem nekih drugih kriza. Ako Dodik može da uslovljava vlast projektima srpskog svijeta, ako to Čović čini Izbornim zakonom, zašto bi se osmorka, ako je već u prilici da formira vlast, samoinicijativno lišila prava na prijedlog. Naravno, sve pod uslovom da im fotelje i pozicije nisu isključivi cilj.

I baš zato bi prijedlog SDP-a i osmorke trebao ići u pravcu da se Čoviću ponudi izbor sva tri člana Predsjedništva BiH kroz Parlament Bosne i Hercegovine. Ali da u paketu s tim prijedlogom bude ukidanje kantona i entiteta i reorganizacija Bosne i Hercegovine na četiri regije vezane za četiri ekonomska centra. Ili pet, ništa ne mijenja.

U tom bi se slučaju riješilo takozvano hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini, ali bi se istovremeno riješila i ogromna budžetska hobotnica koja godišnje guta milijarde maraka zahvaljujući kojima bi ova država bila mala Njemačka, ukoliko bi ih se iskoristilo u razvoj.

I bio bi to jasan test koliko su svi oni koji rado ulaze u državnu vlast zagrijani za istinski razvoj i napredak Bosne i Hercegovine. Mnogo puta nam se posljednjih mjeseci nudi priča o kompromisu. Evo kompromisa, neka se Parlament bira Predsjedništvo, ali neka to Predsjedništvo vodi normalnu državu, bez tereta kantona i entiteta nastalih kao posljedica mirovnog sporazuma a ne kao proizvod demokratskog ustroja.

Jasno je, problem s tim će imati Milorad Dodik, ali i cjelokupna politička scena u Rs. Pa dobro, imamo i mi problem kada Schmidt u Sarajevu nameće zakone koji vrijede za Federaciju, a Dodik se smije i govori “eto ih tamo”. Komplikovano je - da, ali mnogo manje komplikovano od ishoda koji možemo dobiti ukoliko SDP i osmorka pristanu na ono u čemu je HDZ isključiv, a SNSD nezainteresiran. Ili obratno, ako pristanu na Dodikove zahtjeve s kojima Čović nema nikakvih problema.

Osmorka je pala na testu NATO-a. U toj osmorci je građanski SDP i liberalna Naša stranka. U toj osmorci je i omiljeni američki privatni igrač Damir Marjanović, koji je test polagao na sukobu Gulen - Erdogan. Hajde da malo svi oni pokažu demokratičnost i građanstvo koje propagiraju kroz direktnu političku borbu. Dobili su, sami to kažu, podršku da zajedno prave neku novu Bosnu i Hercegovinu.

Tu Bosnu i Hercegovinu je lako prodati, ispune li uslove kombinacije Dodik - Čović taj posao završili su u prvoj godini vlasti, a poslije neće biti bitno ko je vlast. Lako je izbjegavati teme oko kojih se ne slažu, isto kao što je lako predati se kada na vas krene vojna armada. Ali ishod predaje se zna, a o njemu sudi Hag. 

Politički sud za izbjegavanje i samog pokušaja da nešto učine bit će prijeki građanski sud. Stoga je na građanskoj komponenti da uvjeri prvo partnere a potom i građane u svoju građansku orijentaciju.

Neka SDP-ova osmorka vrati ovu zemlju na evropski i demokratski kolosijek kada već optužuje SDA da to nije uspjela. Ili neka zauvijek šuti!