Gdje je i šta radi crnogorska opozicija: Umjesto nastavka građanskog otpora priklanjanje promoterima Svetosavlja

Piše: Nevena Kovačević

Crna Gora je, kako to lijepo piše u Ustavu - građanska i sekularna država. Dakle, zemlja koja je multietnička, zemlja svih vjera i nacija, u kojoj su država i crkva jasno odvojene.

Baš u toj građanskoj, multietničkoj i sekularnoj državi, u Nikšiću, gradu Ljuba Čupića, na sjednici Skupštine opštine Nikšić jednoglasno je donijeta odluka o proglašenju Svetog Vasilija za
slavu grada Nikšića. 

Ključna riječ je 'jednoglasno', što znači da su proglašenje slave grada podržali i odbornici opozicionih partija koji sjede u nikšićkom parlamentu. Nije li indikativno da u 21. vijeku', u državi čijim je Ustavom garantovana jasna odvojenost crkve od države, deklarativno građanski orijentisani opozicionari budu na istoj strani sa podržavaocima Srpske pravoslavne crkve i promoterima ratnih huškača i počinilaca genocida tokom drugog svjetskog rata i devedesetih godina prošlog vijeka.

Podsjećamo, većinu u lokalnom parlamentu čini koalicija okupljena oko proruskog DF-a, Demokrata i GP URA, a na čelu opštine je Marko Kovačević, funkcioner Demokratskog fronta, protiv koga se vodi postupak zbog negiranja genocida u Srebrenici. 

Može li jedno društvo doživjeti veće vrijednosno posrnuće od priklanjanja građanske opozicije pronositeljima Svetosavlja?

Jednostavnije rečeno - na istoj strani su oni koji se formalno bore za očuvanje nezavisne i antifašističke Crne Gore i oni koji slave koljače i osuđene ratne zločince. A kako uopšte mogu biti na istoj strani dvije opcije koje se toliko razlikuju? Kako građanska opozicija može dijeliti stavove sa onima koji žele da Crnu Goru vide na koljenima i koji su prepoznati kao negatori genocida?

Kako građanska opozicija može podržati dio nauma zagovornika velikosrpskog hegemonizma i sljedbenika Srpske pravoslavne crkve, koji teže apsolutnoj klerikalizaciji društva i ukidanju svih
građanskih prava i sloboda koje se kose sa "tradicionalnim vrijednostima" i suprotne su ideologiji ove političke, a ne vjerske organizacije?

Zašto građanski i procrnogorski orijentisana opozicija učestvuje u ponižavanju pripadnika drugih vjera i nacija koji nijesu vjernici SPC, ili građana koji su ateisti, namećući im nekakvo srednjevjekovno praznovanje slave grada?

Ono što nijesu uspjeli 2005. godine u Herceg Novom, kada je sličan pokušaj osujećen odlukom Ustavnog suda, svetosavci su ostvarili u Nikšiću, koristeći nefunkcionalnost Ustavnog suda, te
nemogućnost da se ovakva odluka preispita i eventualno poništi.

Potez opozicije pokazao nam je, baš u ovom trenutku, kada se Crna Gora nalazi na prekretnici presudnoj za opstanak njenog državotvornog karaktera - da je opozicija poklekla pred rušiteljima
države. Sada slobodno možemo reći da se Crna Gora nalazi u sličnoj poziciji u kojoj je Bosna i Hercegovina.

Onako kako se djelovi probosanske opozicije zarad šačice vlasti dodvoravaju Miloradu Dodiku, crnogorski opozicionari dodvoravaju se rusofilima i slugama Aleksandra Vučića. Sada je i mnogo jasnije zašto je opozicija ćutala u vrijeme potpisivanja temeljnog ugovora, kao i zašto ćuti i sada, kada je na djelu potpuno urušavanje ustavno-pravnog poretka države, kroz pokušaj formiranja neustavne Vlade, koju ne priznaju ni evropski, niti zapadni partneri.

Očito da predstavnici opozicije bezbrižno čekaju da se DF većina još jednom dogovori o daljoj sudbini države, kao što su čekali čitavih dvije godine, dok je mirno sprovođena sistemska razgradnja Crne Gore i dok njen evropski put nije potpuno zaustavljen.

Pasivna je opozicija onda kada treba preuzeti odgovornost za sopstvene greške i odlučno, reformski krenuti u njihovo, makar i djelimično ispravljanje. Pasivna je opozicija i kada treba braniti državu, ali je, reklo bi se, veoma aktivna kada treba učestvovati u donošenju odluka nemjerljivo štetnih po nacionalne interese.

Zato takva opozicija nema pravo da poziva na proteste, niti da očekuje da će se racionalni građani tim pozivima odazvati. Građani koji se bore za spas svoje zemlje, nijesu na istoj strani sa opozicijom koja sjedi na dvije stolice, niti imaju isto shvatanje značenja i načina izražavanja istinskog građanskog otpora.

Jer građanski otpor nije prećutno posmatranje uništavanja zemlje i ponavljanje dnevno-političkih floskula, niti se istinska borba za državu iskazuje isključivo borbom za partijske interese i
homogenizaciju partijskog članstva.

Crnogorska opozicija se svojski trudi da uguši svaki vid istinskog građanskog otpora, pa čak i da građane odvrati od demonstracija, od borbe kojoj smo svjedočili na protestima pokreta ,,Ima nas”, uvjeravajući ih svojim djelima da treba čekati i održavati status quo, dok se svaki segment države raspada.

Jer, suštinski, nije važna država - važna je partija i opstanak na političkoj sceni, nevažno u kom obliku. Nije primjer Nikšića izolovan slučaj.

Izglasavanje slave grada, da ponovimo - 'jednoglasnom odlukom' najrealniji je indikator trenutnog stanja u kome se zemlja nalazi. Opozicija je i formalno podržala siguran put ka potpunoj klerikalizaciji društva, u kome će kleronacionalisti imati odriješene ruke i sa zemljom činiti šta im je volja, a većina opozicije će i dalje glumiti građaniste i borce za ljudska i građanska prava, sekularnu i antifašističku Crnu Goru.

Jer, sve je u ovoj zemlji moguće zarad prikupljanja najjjeftinijih političkih poena. Sve je na crnogorskoj političkoj sceni promjenjiva kategorija, samo je kršenje Ustava i pravnog poretka konstanta.