Formiranje vlasti u KS postalo sredstvo ucjene među političkim strankama, građani ispaštaju, štrajk u pripremi

Piše: A. Vrabac

„NIP ima fantastičan rezultat u Sarajevu koji je apsolutno pobjednički“, kazao je u izbornoj noći 2. oktobra 2022. godine Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde najavljujući i veliki broj mandata i u drugim parlamentima.

I treći mjesec nakon tog fantastičnog rezultata u KS nema nove Vlade KS. NIP, SDP i Naša stranka imaju 18 ruku što je dovoljna skupštinska većina. Uz jednu ruku Damira Marjanovića (Za nove generacije) nova Vlada mogla je biti formirana vrlo brzo nakon potvrđivanja rezultata Općih izbora. 

No, da li je NIP zaista ostvario fantastičan rezultat kako se to učinilo Konakoviću u izbornoj noći.

Samo nekoliko mjeseci nakon formiranja stranke 2018. godine na oktobarskim Općim izborima Narod i pravda u KS osvojila je 29.821 glas i šest mandata. Zbog prelazaka iz drugih stranaka došli su na deset mandata u Skupštini KS što ih je činilo najjačom političkom opcijom, pa su shodno tom rezultatu imali sedam ministarskih pozicija.

Četiri godine kasnije očekivalo se da će NIP imati potpunu dominaciju u KS. Međutim, NIP je osvojio 39.146 i samo jedan mandat više nego 2018. godine. U Skupštini KS po broju mandata izjednačeni su sa SDA, a za petama im je SDP sa šest mandata koji je u odnosu na 2018. godinu napravio značajan iskorak i povećao broj mandata sa četiri na šest. SDP je popravio svoj rezultat i na svim drugim nivoima.

Nakon što je osam stranaka (SDP, NIP, Naša stranka, NES, Stranka za BiH, PDA, Za nove generacije i BHI Fuad Kasumović) odlučilo napraviti koaliciju i formirati vlast na federalnom, državnom i kantonalnom nivou gdje je moguće, sa HDZ-om i SNSD-om, usporen je proces formiranja Vlade KS.

Apetiti političkih lidera su narasli, a pozicije u Vladi KS odjednom više nisu dovoljne. Išlo se čak dotle da su iz radnih grupa pet stranaka jasno rekli da nove Vlade KS neće biti dok se ne formiraju one na višim nivoima. Formiranje jedne vlade uslovljavati formiranjem druge je neodgovorno, nepromišljeno i pokazuje svu pogubnost političke trgovine.

Takvo razmišljanje dovelo je do situacije u kojoj nema novog budžeta, najavljuju se masovni protesti radnika koji plaće primaju iz budžeta KS, traži se povećanje plaća.

S druge strane prvi čovjek Vlade KS Edin Forto, odjednom više nije zagrijan da ostane premijer KS, iako mu je ta pozicija dva puta poklonjena zahvaljujući Konakoviću. Predsjednik Naše stranke odmah se odrekao skupštinskog mandata, a sebe vidi na mjestu državnog ministra. No, formiranje Vijeća ministara BiH je pod velikim znakom pitanja nakon posljednjih poteza Milorada Dodika, usvajanja neustavnih zakona, priprema za neustavni 9. januar, napada na državnu imovinu, institucije…Stranka za BiH i Narodni evropski savez koji unutar osmorke čine jedan blok koji je dogovoren i prije samih izbora, jasno su pred osmorku stavili crvenu liniju koja u razgovorima sa Dodikom i Draganom Čovićem nije postavljena.

Sad se pokazuje pogubnost čekanja vlasti na višim nivoima, umjesto da je Vlada KS formirana i na taj način dijelom relaksirani odnosi. Premijer KS već je najavio da u budžetu KS neće biti dovoljno sredstava za određena socijalna davanja koja su već započela u 2021. godini. Ova godina svakako će biti ekonomski teška, pa je neodgovorno razvlačiti formiranje vlasti i kalkulisati sa pozicijama dok građani strepe šta ih čeka narednih mjeseci. Forto je najavio fomiranje Vlade KS između januara i marta, a glavni krivac zašto je nema su "pregovori s novim partnerom", a to je Stranka za BiH. Stranka koja ima pet mandata koliko i NS ima pravo tražiti određene pozicije, pogotovo ako smatraju da neke resore mogu puno bolje voditi nego je to bio slučaj u prethodnoj Vladi. 

Za 23. januar zakazan je štrajk upozorenja osam sindikata u KS. Kako je to poručeno sa štrajka ispred Vlade KS 14. decembra za sat vremena 25.000 uposlenih moglo bi paralizirati cijeli Kanton ukoliko vlast ostane gluha na njihove zahtjeve za povećanjem plaće zbog stalnog rasta životnih troškova.

No, čini se da Forto na odlasku određuje kolika je plaća dovoljna kojem radniku. Da li zaista takvo nešto sebi može dozvoliti jedna vlast, a posebno ona koja sebe naziva socijalno osjetljivom i građanskom.