PEČAT NA PODJELU BiH Zašto su ambicijama motivisane greške ‘osmorke’ opasnije od 30 godina SDA politike?

Piše: Rasim Belko

Proces uspostave zakonodavnih institucija u Bosni i Hercegovini bliži se kraju. Predstavnički domovi na državnom i entitetskim nivoima odavno su konstituirani. Dom naroda FBiH čeka konstituirajuću sjednicu, a Državni je već počeo dobijati konture budućeg saziva. 

Manje više, sve etničke domove kontrolisat će srpsko-hrvatska politika odana Beogradu i Zagrebu. Na državnom nivou klubove Srba i Hrvata kontrolisat će Milorad Dodik sa četiri, koliko će imati i Dragan Čović uz vjerovatnu pomoć dva federalna delegata koalicionih partnera iz osmorke. 

Time će u potpunosti biti opravdani strahovi da osmorka ili njen veći dio u borbi za dolazak na vlast ne preza ni od prodaje državnih interesa. Krenulo je borbom za delegate u Narodnoj skupštini entiteta Republika srpska. I kada su svi prizivali malo razuma unutar Pokreta za državu koji kontroliše SDP desio se obrat. Umjesto glasanja za opozicionu listu i ograničavanja Dodika na tri delegata, puleni SDP-ovog potpredsjednika Vojina Mijatovića isporučili su u konačnici Dodiku četvrtog. To što je priča okončana kroz prebacivanje loptice između CIK-a i Suda BiH ne umanjuje prvu stratešku grešku osmorke. Ako oni to uopće smatraju greškom. 

Jer, osmorka je danima i mjesecima poslije izbora kreirala i osmišljavala navodne programe, na kraju u javnost izašla sa smjernicama koje su jednosmjerne i vode državu Bosnu i Hercegovinu u haos kao uvertiru nestanka. 

Igra se nastavila kada su rukovodstvo Predstavničkog doma Parlamenta FBiH ostavili bez Bošnjaka. Potom su se družili i grlili s Čovićem i Dodikom poručujući nam da su to sada neki novi političari, odani Bosni i njenim euroatlantskim integracijama. 

Treća strateška greška je odustajanje od NATO puta. Odnosno usmjeravanje tzv. smjernica u kolovoz koji odgovara isključivo partnerima iz Banja Luke i Mostara. Zaboravili su u te smjernice umetnuti i rješavanje pitanja državne imovine, zabranu negiranja genocida, zaštitu povratnika u Rs, provođenje presuda ESLJP….

Mnogo toga izostavljeno je iz smjernica, a onda su nam u više navrata objasnili da “oni ne žele da se svađaju sa Dodikom i Čovićem, već da rade”. Ili kako to jučer pojašnjava Fuad Kasumović “hajde da smirimo tenzije, da ovom narodu bude bolje”. 

Jer, Kasumović najdalje putuje od Zenice do Sarajeva, a da je otišao u Vlasenicu, Foču ili negdje u Hercegovinu znao bi da Srbi nisu nikada odustali od tenzija, a da cijenu plaćaju povratnici. 

Poredati strateške greške trojke, šestorke, osmorke ili kako god na kraju ispadne nemoguće je u jednom tekstu. A biva i sve opasnije. Jer, u tom vagonu političkih stranaka ima i onih čije su ambicije dvostruko veće od mogućnosti, pa sve vidljivije pokazuju diktatorske osobine. Takve u 'orci' predvodi Elmedin Konaković, koji je svojevremeno uoči izbora najavljivao “pravosudno tjeranje” valjda misleći na prethodnike, a danas sve koji ga kritikuju trpa u neprijateljsku snagu koju definiše u SDFA. Da vidi dalje od nerazumne ambicije shvatio bi gore pobrojane greške, ali i činjenicu da nije normalno utrkivati se za šefa diplomatije kao svršenik DIF-a, ma koje zvanje tamo stekao. I pošto sve koji kritikuju postupke osmorke trpa u neku SDFA uz optužbe da izmišljamo, neka demantuje jesu li njegovi parlamentarci glasali za crnolistaša Marinka Čavaru, jesu li njegovi partneri u NSRs omogućili Dodiku četvrtog delegata nespretnim pokušajem manipulacije listićima, neka objasni da je laž ono što mi napišemo, a Dodik kaže oko državne imovine, kandidature Forte i protukandidature Šulića.

Optužuje Konaković da su prethodnici bili bez diploma ili sa diplomama sa Sokoca, a svojevremeno je glasao za ministra školovanog na Sokocu. 

I dok Konaković, Nikšić, Forto i bratija optužuju prethodnike za trgovinu državom ničim do sada ne pokazaše spremnost da rade drugačije. Šta su tačno zamislili u programima ne znamo, ali znamo da šute kada Dodik kaže da će 9. januar biti slavljen u Istočnom Sarajevu i drugdje u Rs, kada Stevandić kaže da je Rs zemlja srpskog naroda, kada NSRs usvoji zakon o državnoj imovini. 

I da, dok osmopartijska kompozicija optužuje prethodnike da su prodali interese Bosne i Bošnjaka da ih priupitamo ko je prodao interese u Vijeću naroda Rs. Šta su to dobili kao protuuslugu za izbor Srebrenke Golić kao Bošnjakinje na čelo Vijeća naroda i tri SNSD-ovca u klub Bošnjaka. 

Grešaka na pretek, a još nisu ni zasjeli u vlast. Politika mi ćemo šutjeti, pa će se Dodik i Čović promijeniti je tragikomična zamisao čiju će cijenu platiti Bosna i Hercegovina. Jer, Dodik i Čović rade po ustaljenim planovima i hodogramima, napisanim u planovima (memorandumima) SANU i HAZU. I oni od toga neće odstupiti ni milimetra. 

I dok srpsko-hrvatska politika u tandemu savršeno proigrava, kombinovano zatrpavajući problemima i zahtjevima političku nedonoščad osmorke, predsjednik nekada uvaženog SDP-a, vodeće stranke osmorke, Nermin Nikšić svodi državnu imovinu na nivo njive i livade koju nema ko da ore. 

Iz navedenog je lako zaključiti da je osmorka projekat opasan po državu. Ne zato što će možda maknuti SDA s vlasti, već zbog činjenice da su njihove reakcije baš onakve kakve Milorad Dodik priželjkuje. A reakcije da se oko tri antidržavna energetska projekta treba govoriti i dogovarati i šutnja na ostale Dodikove atake jasan je dokaz da će se i sa Čovićem dogovoriti oko izbornog zakonodavstva. 

A sve skupa je pečat na podjelu Bosne i Hercegovine! Osmorkin pečat, iz neznanja ili interesa, posve nebitno! I ispostavit će se tačnim ona Fortina da je Kanton Sarajevo pokazatelj snage trojke, jer sve iznad je visoko za njihove domete! Jer, SDA za tri decenije nije napravila grešaka kao 'osmorka' za dva mjeseca, a još nisu ni zasjeli na vlast.