FOTELJOBRANI POD ZASTAVOM PARTIJE SDP ne želi biti dio probosanskog političkog bloka, na njih više ne treba ni računati

Piše: Rasim Belko

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine i definitivno je pokazala da udruživanje u probosanski politički front nije dio njene političke putanje. Više puta u posljednjih 20-ak godina, SDP BiH, ma  ko bio na njegovom čelu, nije smogao snage istinski zaigrati na jedinstvenu probosansku kartu. 

Listom su odbijali sve ponude, pravdajući to političkim principom građanskog, ljevičarskog i multietničkog. Nakon 20 godina koliko SDP ozbiljnije sudjeluje u političkom životu i nakon svih pokušaja uspostavljanja čvrstog probosanskog bloka posve je jasno - SDP ima problem unutar sopstvene identifikacije i zato joj probosanska priča nije prihvatljiva. 

Jer, od Zlatka Lagumdžije do Nermina Nikšića mnogo se lica i SDP-ovskih slogana mijenjalo, ali je malo šta suštinski promijenjeno. Kreatori SDP-ovih politika uglavnom su igrali na jugonostalgičnost, i identifikaciju sa Titom i partijom. Malo kada, ako je ikada bilo prodržavnog i probosanskog u tim planovima i sloganima. 

Doduše, ponudili su nam svojevremeno “državu za čovjeka”, kao da je ona ranije bila država za neku drugu životinjsku vrstu. Na posljednjim izborima krenuli su s pričom “Da svane dan”. I ponovo su se zaboravili identifikovati sa bosanstvom, sa Bosnom. Dan je svanuo, ali samo onima koji su unutar SDP-a dograbili pozicije. Sve je ostalo manje više isto. 

Svaku primisao ujedinjavanja svih političkih ideja i pravaca u politički štit koji će zaustaviti atake na Bosnu i Hercegovinu, a potom joj omogućiti kretanje naprijed kroz integracije, SDP je odbijao porukom “nećemo s njima”. 

Oni su stanovnici Bosne i Hercegovine, oni su Bošnjaci i Bosanci, oni su i desni i centar i lijevi. Oni su profesori, akademici, novinari. Oni su čovjek, onaj isti kojem je SDP obećavao državu, pa iznevjerio sopstveni slogan. I mnogo toga još. 

Izostanak političke smjelosti unutar SDP-a da prelome i krenu sa probosanskim frontom zapravo je najbolji dokaz učmalog stanja unutar te stranke. Foteljobrani sa većom odanosti raspaloj nego postojećoj domovini i državi pokazali su zapravo da im transformacija u nezavisnu Bosnu i Hercegovinu nije uspjela. Zapeli su u vremenu i lažnoj multietničosti. 

Jer, dok pričaju kako u svojim redovima imaju najviše pripadnika svih etnosa i građana, u SDP-u su do sada devedeset posto računali na glasove i kadrove Bošnjaka. Dakle, skoro potpuno su ugrađeni u bošnjačko biračko tijelo i bošnjačku političku kvotu. Priča o multietničnosti bila je krinka za naivne. 

Zbog unutarnje političke nezrelosti SDP se 2018. godine gotovo raspao u priči o zajedničkom bosanskom političkom frontu. Jedni, oni koji su prozrijevali stvari, vidjeli su priliku da se od SDA otme ekskluzivitet bošnjačkog i bosanskog predstavljanja i usmjeri državu na pravi put. Drugi, u strahu da neće biti dovoljno pozicija za njih izazvali su pobunu, te prijetnjama, ucjenama i unutarstranačkim udarom zaustavili taj pokušaj. 

A onda je došla 2022. godina. SDP je još prije izbora ušao u politički blok u kojem osim liberalne Naše stranke nema niko ko ičim podsjeća na politički habitus SDP-a. Dobili smo tako blok jugonostalgičara i pobunjenika koji su zarad ličnih interesa i projekata napustili SDA. Cilj tog bloka, sada je to i jasno, bilo je rasparčavanje političke moći prodržavnih snaga, kako bi se njima lakše manevrisalo. 

A onda su izbori krenuli i SDP se opet počeo udruživati sa političkim secesionistima iz SDA i Našom strankom. Ni ovaj put, kao ni prije izbora, pobune nije bilo. Do trenutka kada su unutrašnje strukture shvatile da ni ovo udruživanje neće omogućiti puno funkcija. 

SDP definitivno treba reorganizaciju. Ne onu kadrovsku, nego ideološku. Jer, aktuelna ih je već odvela s puta socijaldemokratije i prilično daleko od državničke politike. 

Odbacili su iz SDP-a i ponudu za “semafor” koaliciju. Koaliciju u kojoj bi bili najjači politički faktori etničkog, građanskog, desnog i lijevog spektra. Bio bi to onaj probosanski štit o kojem profesori, analitičari pišu svih ovih godina. 

Ali, iz SDP-a su rekli NE. I otišli sa sljedbenicima ratnih zločina, UZP-a i genocida. Otišli sa destruktivnim secesionističkim snagama koje sa Bosnom i Hercegovinom imaju zajedničko samo državljanstvo i mjesto življenja. 

SDP je tako izdao samog sebe. Jer, sve što su govorili unutar decenija u kojima nisu vladali pogazili su i izdali. Čak i uz ucjene koje SNSD i HDZ jasno i javno najavljuju i upućuju, SDP je pristao izigrati sopstvene principe. Od svitanja i države za čovjeka ostalo je malo toga. 

Stoga, treba prestati biti žrtva iluzije da je SDP BiH spremna igrati za probosansku političku reprezentaciju. Jer, njima je to zbog svega navedenog strano i nepoželjno. Tamo gdje je SDP dio probosanske političke priče, redovno je dolazilo do kuršlusa i raspada. Pokret za državu ponajbolji je primjer. U probosanskom političkom spektru mjesta mora biti samo za one koji su punom političkom snagom spremni biti štit bosanske države i njenih naroda. 

SDP to nije i dugo još neće biti!