Južna plinska interkonekcija i sigurnost opskrbe plinom 'hrvatskog stanovništva' u BiH

Piše: Almir Bečarević

Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine usvojio je Deklaraciju na XI zasjedanju, kojom je u 8 tačaka definisao pravce svog djelovanja. U dijelu „Gospodarstvo“ HNS se dotakao i Južne plinske interkonekcije na način, citiram: „HNS BiH će raditi na povećanju energetske sigurnosti u BiH. Južna interkonekcija plinskih transportnih sustava Hrvatske i BiH ima stratešku važnost za sigurnost opskrbe BiH i hrvatskoga stanovništva u BiH. 

HNS BiH će poticati opskrbu iz različitih energetskih izvora i pravaca, uključujući ulaganje u obnovljive izvore energije s ciljem osiguranja energetske stabilnosti i zaštite okoliša. Nužno je izraditi energetsku strategiju kojom će se osigurati izvori, primjena i distribucija energije te povezanost sa svjetskim energetskim tržištima. Velike klimatske promjene ukazuju na neminovnost promjene gospodarskog koncepta, racionalnijeg pristupa u korištenju energije i smanjenju emisije štetnih plinova kao i svih oblika onečišćenja okoliša.“

Kada pogledate označeni dio vidimo lijepu formu izričaja i rečenice koje daju snagu da će interkonekcija plinskih transportnih sustava između BiH i Hrvatske biti i izgrađena.
Ono što ostaje nejasno je to šta znači ova interkonekcija sa aspekta samo hrvatskog stanovništva u BiH u odnosu na bošnjački narod u BiH? Da li je ovo put da se i energetski projekti, i bilo koji drugi, dijele po nacionalnoj liniji i ključu?

Sa istoka imamo Novu istočnu gasnu interkonekciju od značaja za srpski narod u BiH, a sa juga sada imamo Južnu plinsku interkonekciju od značaja za hrvatski narod u BiH. U ovom nacionalnom određenju gasnih/plinskih interkonekcija sada mi nedostaje „bošnjački“ i „ostali“ gasno/plinski projekat kako bi sve bilo nacionalno obojeno i svi narodi zadovoljni jer imaju svoje interkonekcije.

Što ovakvim nastupima sve ove interkonekcije neće, vjerovatno, niti biti izgrađene to nema veze, jer bitno je da imamo na papiru sigurnost snabdijevanja hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog stanovništva.

Što bi Južna plinska interkonekcija bila samo od interesa samo za hrvatsko stanovništvo vjerovatno to niti autoru ovog dijela Deklaracije nije jasno, jer da mu je išta jasno iz tog projekta shvatio bi da Južna ima svoju krajnju tačku u Sarajevu. 

U Sarajevu, u odnosu na čitavu BiH, najviše se koristi prirodni gas za zagrijavanje domova pa sada ostaje nejasno da li bi bilo dozvoljeno da se preko Južne i bošnjački narod malo ugrije. Da li bi bilo dozvoljeno da u cilju ekonomske opravdanosti čitavog projekta i Bošnjaci budu označeni kao stanovništvo koje ima interes da sigurno bude snabdjeveno prirodnim gasom. Da li je neko trebao autorima ovog dijela Deklaracije da objasni da su možda Bošnjaci doveli projekat Južne do glavnog projekta, sačinili tekst zakona o Južnoj interkonekciji i potpisali sve dokumente sa kompanijom Plinacro (Hrvatska), a da nikad i niti na jednom mjestu nisu naglasili da je projekat od bošnjačkog interesa već projekat od interesa za BiH/FBiH i od interesa za Hercegovinu, Srednju Bosnu, Sarajevo, a u konačnici i Zvornik. 

Svi ti su gledali sve narode, a naglašavali ekonomsku viziju projekta do ovih sada koji izbace „omraženi bošnjački“ BH-Gas, a ubace u tekst zakona prijateljsku kompaniju Južna plinska interkonekcija. Da stvar bude još interesantnija sada se u projektu Južna plinska interkonekcija ne naglašava odvojak za Mostar, valjda autor Deklaracije bolje zna tehničku stranu projekta, jer time je to „kao“ sada jedan projekat, a kada je odvojak valjda „nije“. To što mora biti stanica izgrađena za Mostar, to što je promjer cijevi manji i to što je odvojak naglašen da se Mostar označi kao značajan mogući potrošač to nema veze, jer eto kroz interes „hrvatskog stanovništva“ Mostar se izgleda podrazumijeva.

Na kraju, izražavam žaljenje autorima dijela Deklaracije o Južnoj plinskoj interkonekciji, jer ovo nije promocija projekta već naglašavanje nacionalnog kroz obilježavanje teritorije (hrvatskog stanovništva) kroz koju plinovod treba proći uz zanemarivanje glavnog korisnika tog plina grada Sarajeva.

Ovo je put da Južna plinska interkonekcija nikad ne ugleda svjetlo dana i samo alat da Nova istočna interkonekcija bude projekat koji je realan, a kojem je opet Sarajevo potreban kao potrošač gasa.