Nekoliko udruženja žrtava i organizacija koje okupljaju preživjele žrtve agresije, genocida, svjedoke tih zločina danas su iskazali određeni protest protiv neadekvatnog postupanja Tužilaštva BiH u predmetima ratnih zločina. Ukoliko se uskoro ne počne raditi na predmetima s A liste Haškog tribunala ova udruženja spremna su i na masovnija okupljanja. Ispred državnih pravosudnih institucija danas je bio i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida s kojim smo razgovarali o predmetima koji se procesiraju i pokušaju da se izjednače strane u međunarodnom oružanom sukobu u BiH.
Razgovarala Amina Čorbo-Zećo
Patria: Gospodine Tahirović, nalazimo se ispred zgrade Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine. Možemo li reći da tamo stanuje pravda?
Tahirović: Nažalost, ne možemo. U ovih osamnaest-devetnaest godina koliko rade Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, govorim samo za Odjel za ratne zločine, nažalost, mi nismo dobili satisfakciju koju smo očekivali i kojoj smo se nadali. Imajući u vidu da je Međunarodni krivični sud od 1993. pa do 2004. to je ukupno 10 godina, koliko ima ovlaštenja za podizanje optužnica, optužio i presudio preko 150 lica, najodgovornijih za najteže procese, da je dao ogromnu dokumentaciju pravosuđu Bosne i Hercegovine za nastavak procesa, mi nažalost, nismo uspjeli u tome. Dozvolili smo da pojedinci i grupe unište sve ono što je bilo neophodno i što se moglo uraditi u ovih osamnaest godina.
Patria: Danas samo u nekih 15 minuta uspjeli vidjeti kako iz Suda Bosne i Hercegovine izlazi general Ramiz Dreković. Sada nam dolazi civilni policijski i vojni vrh Republike Bosne i Hercegovine u predmetu Dobrovoljačka. Dakle, u ovih 10 minuta vidjeli smo zapravo koga isključivo procesuira tužilaštvu Bosne. Ovaj vaš današnji čin, zapravo je posljednji apel kako ste rekli prije, možda nekih ozbiljnijih protesta. Imate li vjeru da će stvarno doći do poboljšanja u radu Odjela za ratne zločine?
Tahirović: General Dreković je, između ostalog, bio i moj komandant Petog korpusa, zatim je bio kao Četvrtog korpusa i optužen je, ako se ne varam ispravite me slobodno za ispaljenu granatu granatu koja je pala u Kalinovik i koliko se ne varam, poginulo je jedno maloljetno lice. I za taj zločin odgovara lično general komandant Četvrtog korpusa.
Moja porodica, tri djevojčice uzrasta od 10 do 12 godina u povratku iz škole masakrirani su granatom od 155 milimetara i jedna je teško stradala, preživjela, ali teško stradala. Niko za to nije odgovarao. Ovdje u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine deset godina sam „vodio rat“ sa tužiteljicom da bi ona na kraju taj predmet vratila u Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona i sad pokušavamo dole uraditi nešto.
Tri djevojčice i jedna je teško ranjena. Nikada niko nije podigao optužnicu protiv odgovornih i niz je takvih slučajeva. Napominjem, radi se o prostoru koji je bio pod zaštitom UN-a. Granata je došla s položaja SAO i SAO Krajine, znači položaja koji se nalaze u tom momentu u Republici Hrvatskoj, a koje je kontrolirala srpska vojska srpske autonomne regije. Za taj zločin nije odgovarao čak ni onaj koji je povukao špagu, a kamoli komandant.
Samo pravim paralelu u kom smjeru je naše pravosuđe otišlo, a nije trebalo to sebi dozvoliti. Naravno da treba svaki zločin biti procesuiran koliko je to moguće, ali moramo ići nekom hijerarhijom. Moramo imati neki hodogram koji ja često spominjem. Mnogi mi kažu da ne znaju šta je hodogram. To je put kako napraviti procese da se vode od najvišeg ka najnižeg? Pa dokle stigneš. Naravno, za svojih života nećemo. Njemačka i danas procesuira počinitelje zločina Holokausta. Gdje smo mi došli? Međunarodni krivični sud je krenuo od vrha, procesuirao najodgovornije, došao negdje do tog srednjeg establishmenta koji je po meni daleko najodgovorniji osim onog koji je planirao. Taj establishment je pripremao, taj establishment je i u Srebrenici pripremao sve one ogromne grozne kamione i one bagere koji su zgrtali ogroman broj ljudi iz jedne grobnice i preseljavali u drugu. Taj establishment nije odgovarao u Srebrenici taj establishment nije odgovarao u Sarajevu niti u Goraždu, niti bilo gdje u Bosni i Hercegovini. I to je nedostatak ovog pravosuđa ovdje gdje stojimo upravo da to nisu uradili i da su preskočili tu instancu i krenuli jednostavno u pokušaj da izjednače sukob u Bosni i Hercegovini. Ja im poručujem s ovog mjesta, neće im to uspjeti.
Patria: Neće zbog međunarodnih presuda.
Tahirović: Naravno, međunarodne presude su ključ, ali isto tako i mi moramo dići svoj glas i mi moramo kazati ne može se izjednačavati sukob. Mi imamo presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, osam njih koje su jasno i glasno rekle, osam presuda, 61 sudija je rekao da je u Bosni i Hercegovini bio međunarodni sukob. Pet presuda govori da je Hrvatska učesnik agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tri presude za sada imamo još Stanišić i Simatović, tri presude govore da je Srbija bila učesnik u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini. Ovdje govorimo o međunarodnom oružanom sukobu dvije zemlje koje su graničile s Bosnom i Hercegovinom. Zamislite da je kojim slučajem Turska bila saučesnik i da je na bilo koji način sud presudio da je Turska učestvovala i pomagala nama na bilo koji način. Ne bi nas bilo na ovoj zemlji.
Patria: Vjerujete li da će nakon ovog današnjeg vašeg apela doći do neke promjene? Ja znam da ste vi razgovarali lično i s bivšim glavnim tužiocima i sa sadašnjim. Ovaj današnji čin vidjela sam zapravo kao čin iz nužde da oni shvate da ste vi ozbiljni u namjeri da ćete istrajati na putu pravde.
Tahirović: Ne, mi ćemo istrajati, naravno, nećemo mi vršiti na neki način „pritisak“ na Tužilaštvo i Sud BiH. Ne vršimo na Sud, mislimo čak da sud radi korektno, ali Tužilaštvo je ovdje problem koji nažalost nema tu odgovornost koja je neophodna da bi došlo do procesuiranja najodgovornijih. I naravno, mi ćemo tražiti i od međunarodnih institucija i njihovo uključivanje jer pazite revidirana strategija za procesuiranje ratnih zločina u sebi sadrži aneks B na kojem smo mi insistirali i u tom aneksu B vrlo jasno kaže da i Međunarodni krivični sud, Europska unija odnosno Komisija ovdje u Sarajevu i OSCE su dužni da prate proces realizacije revidirane strategije.
Mi znamo da Europska unija finansira dobrim dijelom rad pravosuđa u Bosni i Hercegovini i mi ćemo tražiti rezultate ukoliko ih nema da se obustavi daljnja finansiranja nečega što ne daje rezultate i mislim da je to korektno jer će biti kasno.
Kao što neki dan reče Sattler da su milione uložili u škole da se ukinu dvije škole pod jednim krovom. Rezultat je nula. Mi želimo preduprijediti da se ne finansira nešto što će na kraju opet rezultirati negativnim rezultatom.