Kenan Hodžić: Ruska nostalgija i ukrajinska slava

Piše: Kenan Hodžić

Ukrajina je posebno važna za Rusku Federaciju, kao i za Evropsku Uniju, odnosno Sjedinjene Američke Države, ali i mnogo šire. Satkano u mislima Bžežinskog „Rusija bez Ukrajine prestaje biti carstvo..“. Slavna Ukrajina, evropski najveća u vezivnom ideal-tipskom prostoru „od Lisabona do Vladivostoka“, posjeduje izvanredne resurse, stratešku geografiju i već 365 dana predstavlja plijen u krvavom poduhvatu za nedosanjanom željom.

Ispisujući nove stranice strave i užasa 21. stoljeća Rusija nastavlja vojni intervencionizam u Ukrajini započet 2014. godine. Nastavak rata i invazije punog obima i intenziteta nazvan je „specijalnom vojnom operacijom“ kako bi se posljedice „najveće geopolitičke katastrofe“ konačno slavno nadoknadile. Operacija neurotično upozorava da posthladnoratovska era nije gotova i da geopolitičko i geostrateško takmičenje postaje uzavrela atmosfera u formatu svih (ne)realnih scenarija i raspoloživih opcija.

Rusko-ukrajinski rat već duži period pokazuje neznatna vojna pomjeranja na linijama fronta po obje strane ali i znatna politička usaglašavanja i zajednički odgovor za počinitelja ovog magnum crimena. Ukrajina postaje centralna tačka u sadašnjim vanjskopolitičkim svjetonazorima zainteresovanih državnih aktera i savezništava što u prvom redu omogućuje novu kalibraciju odnosa i daje snagu simbiozi NATO-a i EU. Svakako je takav odnos zaslužena glavobolja za Putinov izbor u Ukrajini i ogledalo iracionalnosti i bestijalnosti ovog zločina.

Odgovor na rat

Najavljen je deseti paket sankcija usmjeren da dodatno isprazni rusku kasu. Predsjednik SAD-a Joseph Biden aktivno predvodi i promovira podršku Ukrajini i garantuje revitalizaciju Zapada. Preko puta a zbog istočnog geopolitičkog pola i zajedničkih interesa najprije sa Kinom, utjecajem u centralnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, ruske sankcije nisu urodile plodom u mjeri koja je dovoljna da se zaustavi rat, ali zasigurno djeluju u određenoj mjeri do trenutka kada će napraviti primjetnu razliku i klatno pomjeriti u stranu Ukrajine.

Za to je potrebno strpljenje i veća angažovanost. NATO i G7 stežu obruč i dobijaju novu svrhu odvraćanja. EU nedvosmisleno putem EUMAM daje veću vanjsku pomoć Ukrajini u vidu sofisticiranog spektra različitih vrsta naoružanja i opreme, obuke i treninga ukrajinskog vojnog osoblja, te medicinske i humanitarne asistencije. Efikasni ukrajinski kontranapadi na ruski logistički
sistem i degradiranje tehničkih mogućnosti potvrđuju opravdanost ovakvog pristupa. Koncentracija ljudstva i naoružanja je po prirodi i ishodištima ovog rata izuzetno osjetljiva na nadzor i preciznost napada druge strane. Pretrpljena šteta i ogromni ruski materijalni i ljudski gubici svjedoče da je dobar dio ruske vojne tehnologije uništen, najbolje jedinice osramoćene i da je upitna dovoljnost rezervi za dramatično povećanje obima sljedeće ofanzive.

Područje Bakhmuta i polugodišnji napori su rezultirali povećanjem par kilometara teritorije uz visoke cehove. U analizi londonskog Instituta za rat ISW objašnjava se da je nakon zauzimanja
132.000 kvadratnih kilometara ukrajinske zemlje, Rusija od tada izgubila petinu teritorije. Černihiv, Sumi, Harkov, Izjum, Krupijansk, Liman, Herson i Kijev svjedoče o ukrajinskom herojstvu, brzom savladavanju tehnologije i taktike, izvanrednom preuzimanju inicijative, te uspješnoj prilagodbi na izazovni mozaik u oružju i opremi.

Informaciona konfrontacija

Kolosalan, organizovan i usmjeren propagandistički rat Rusija vodi na više različitih frontova. Najprije je ideološke naravi i zbog različitih pogleda na svjetski poredak, institucije, politike i
svjetske događaje. Rusija ima mogućnost izvoditi cyber napade kao dio operacija utjecaja u aspektima informativnog, tehnološkog i psihološkog uticaja na drugu zemlju i ciljano stanovništvo. U Ukrajini a prema posljednjem izvještaju Estonske obavještajne službe, Rusija nastoji spriječiti ukrajinsku vladu da dijeli informacije sa svojim građanima, izazvati strah i nepovjerenje u rukovodstvo države, oslabiti otpor društva i stvoriti informacijsku buku koja otežava razlikovanje stvarnosti od dezinformacija.

U novijim dostupnim primjerima a prema ENISA Threat Landscape 2022 identifikovano je nekoliko vrsta destruktivnog zlonamjernog softvera u ukrajinskom cyber prostoru koji su pokušali da poremete usluge tokom prošle godine. U januaru i februaru WhisperGate malver u ukrajinskim kompjuterskim mrežama napade je usmjeravao ka uskraćivanju usluga na web stranicama ukrajinskih državnih institucija i banaka.

HermeticWiper se koristio za informacione sisteme ukrajinskih vladinih agencija, IT sektor, te energetski i finansijski sektor. AcidRain je izvršio sajber napad na Viasat-ovu podružnicu KA-SAT instaliranjem zlonamjernog softvera, CaddyWiper u kritičnoj infrastrukturi regije Mikolajiv i Kijev, dok je Prestige ransomware bio usmjeren ka informacionom sistemu ukrajinskih i poljskih logističkih i transportnih kompanija.

Tolika količina destruktivnog zlonamjernog softvera nikada nije nije uočena u tako kratkom vremenskom periodu. Retrospektivno analizirajući, ometanje izbora 2014. godine i privremeni prekid rada sistema Izborne komisije Ukrajine nije imao uticaja na izbore ili prebrojavanje glasova. Sabotaža električne mreže i privremeni nestanak struje 2015. i 2016. godine nisu imali poseban mjerljiv ekonomski ili psihološki uticaj.

Privremeni poremećaj javne infrastrukture i poslovanja zbog NotPetya, trajnog uništavanja podataka i ekonomska šteta u 65 zemalja 2017. godine je odveć poznat slučaj. Prema tome, ova alineja sajber operacija pokazuje da oblici ovog tipa nekinetičkog cyber ratovanja nisu strateški irelevantni, niti su nemogući iznenadni ozbiljniji sajber napadi. Prošli i sadašnji dokazi sugerišu da je ova prijetnja precijenjena i da zapravo ne mora nužno poremetiti određene sisteme, već slomiti otpor ukrajinskog stanovništva i stvoriti utisak ogromne nadmoći Rusije, beznadežnosti situacije za Ukrajinu i slabosti ukrajinskog stanovništva.

U međuvremenu, masovna mobilizacija i širenje taktike terora protiv civilnog stanovništva uz razorne zračne napade na energetsku infrastrukturu pretvara gradove u mračne ruine te oduzima civilnom stanovništvu osnovne životne uslove. Strateški ciljevi Rusije ostaju nepromijenjeni uprkos vojnim porazima i pogrešnim procjenama. Jasno je da vojna sila ostaje primarni instrument, dok su svi drugi metodi specijalnog, hibridnog i asimetričnog ratovanja dopunski i uvijek dobrodošli. Pokoravanje Ukrajine, politika brutalnog kolonijalizma, ekonomske zavisnosti, erozija zapadnog jedinstva i transformacija evropske sigurnosti ostaju u srži geopolitičkih ambicija Rusije i njenih pristalica. Kao da smo se vratili u ne tako daleku, mračniju prošlost gdje se vodi žestoki rat iscrpljivanja pri čemu nesavršena svjetska zajednica ne daje optimizam da u ovom uspostavljenom poretku postoje ipak crvene linije.

(Autor Kenan Hodžić je viši asistent na Katedri za sigurnosne studije Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, UNSA)